Ovako je umjetnički direktor Crnogorskog narodnog pozorišta, Branimir Popović kazao danas pred novinarima. Nekadašnji odbornik u Skupštini Glavnog grada oštro je osudio takvo nipodaštavanje umjetnosti i, prije svega, pozorišnih stvaralaca.
- Mi radimo, mi proizvodimo i mi se prema gostima ponašao tradicionalno, crnogorsko - ljudski. Dakle, gospodo iz Skupštine, nije Vam pozorište Skupština – dodao je on.
Popović je govorio i o najaktuelnijem od brojnih problema kulturne institucije na čijem je čelu – sistemu za klimatizaciju.
- Vidite da nam je hladno. Ne možemo da se ugrijemo. Po ko zna koji put ću reći da su naši sistemi u raspadu, ali ne ljudski resursi. Oni su, kao što sam i prije govorio, za ponos i diku. Dvadeset godina rade ovi sistemi i nemaju mogućnost da se redovno održavaju, zato što nemamo novca za to. Potrebno je 200.000 eura da bi grijanje radilo u punom kapacitetu. Govorim ja ovo i na adresama gdje treba, ali hoću da iskoristim priliku i da to javno kažem. Potrebno je mnogo ulaganja u ovu zgradu, koja traje već 20 godina, gdje su sistemi tona i svjetla već unazađeni deset ili 15 generacija, gdje nam pod propada... Dakle, i pored toga što to činimo na mjestima gdje treba, javni apel da moramo ući u ozbiljnu rekonstrukciju sistema i ovog najznačajnijeg doma u oblasti kulture – precizirao je on.
Aktuelni direktor CNP-a takođe se osvrnuo i na izgradnju objekta u kome će biti smješteno Gradsko pozorište.
- Na jednoj od ranijih konferencija za štampu, javno sam prozvao i optužio odgovorne za nepočinjanje izgradnje Gradskog pozorišta, za rupu koja je mjesecima zjapila i proizvodila prazninu u našim dušama i srcama. Sada moram ipak drugačije da se ponašam. Ta rupa je zatvorena, i ne samo to: iz nje su izgrađena tri i četiri sprata iznad zemlje. Želim to da pohvalim, jer ukoliko se bude radilo tom dinamikom, možemo do kraja 2018. ili početka 2019. godine napokon imati – nakon 67 godina – Gradsko pozorište. Još jedan hram kulture. Ali takođe želim da kažem: ukoliko se ne bude radilo tim intenzitetom, mi ćemo našim slabašnim glasićem iz sfere kulture takođe apelovati, pa ko nas čuje – čuje, a ko ne čuje – njemu o glavu – zaključio je nekadašnji direktor ove gradske kuće kulture.
