Ne treba to pripisivati nezainteresovanosti Crnogoraca da pod svojim imenom nađu sebi dostojno mjesto među narodima i efektom do perfekcije izgrađenog mehanizma samonegacije unutar crnogorskog bića. Crnogorsku inicijativu za priznanjem crnogorskog jezika Ujedinjeni savjetodavni komitet za kodifikaciju jezika, sa sjedištem u kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, ignorisao je godinama.
Opstrukcije su, kažu dobro obaviješteni ljudi, stizale sa beogradskih adresa. Prvi pisani zahtjev za dodjelu međunarodnog koda Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ uputila je Tehničkom komitetu ISO 639 u julu 2008. godine. Dokumentacija je kmpletirana i proslijeđena u Vašington u septembru 2015. Zahtjev je, nakon brojnih procedura, odobren je u petak 8. decembra 2017. godine. Taj istorijski događaj koji po značaju u novijoj povijesti nema pandama u sistemu crnogorske kulture za Pobjedu komentariše dekan Fakuteta za crnogorski jezik i književnost prof. dr Adnan Čirgić.
POBJEDA: Odlukom Tehničkog komiteta ISO 639-2 za međunarodnu kodifikaciju jezika u Vašingtonu zvanično je stavljena tačka na tlapnju starih i recentnih srpskih nacionalista o crnogorskom jeziku kao varijanti srpskog. Kako lično doživljavate taj čin?
ČIRGIĆ: Dobijanjem međunarodnoga koda za crnogorski jezik naš je jezik ujedno stekao i međunarodno priznanje. Za jezik sam po sebi ta činjenica nije od osobitoga značaja, ali jeste za državu Crnu Goru i za utvrđivanje našega državnog i nacionalnog identiteta.
Dobijanje međunarodnoga koda nosi jasnu poruku- crnogorski jezik postoji, iza njega stoji narod koji njime govori, država u kojoj se koristi i knjige u kojima je opisan.
Ni dosad niko dobronamjeran nije dovodio u pitanje postojanje crnogorskoga jezika. Negiranje crnogorskoga jezika nikad nije imalo naučnu podlogu- bila je to otvorena ili skrivena negacija Crne Gore, neki vid savremenoga okultizma protiv napretka države.
Crnogorci ne mogu imati jezik, ne mogu imati crkvu, ne mogu imati naciju - dugoročno dakle ne mogu biti država, to je poruka koju čujemo svakodnevno. Stoga je međunarodni čin priznanja crnogorskoga jezika prvorazredni praznik za jezikoslovnu montenegristiku!
Crnogorski jezik, ovakav kakav jeste i kako je standardizovan, od strane krovne svjetske ustanove priznat je kao poseban jezik koji ima svoj poseban međunarodni kod. S tom činjenicom mogu da se pomire ili da nad njom tuguju svi oni koji su tvrdili da crnogorski jezik ne postoji ili da je neadekvatno standardizovan. I ne bih se više zadržavao na prevaziđenim mišljenjima koja potiču iz polovine XIX vijeka.
POBJEDA: Prepoznajete li u svakodnevnom djelovanju naučnih institucija, u sistemu kulture, obrazovnom sistemu i medijima znakove spremnosti da počnu da odlučnije afirmišu specifičnosti i autentičnosti crnogorskoga jezika. Prepoznajete li spremnosti da se kao crnogorski orjentisana strana aktivnije i odlučnije postave prema aktuelnim identitetskim konfliktima?
ČIRGIĆ: Jeziku kao jednome od nosilaca identiteta (i državnoga i nacionalnoga) ne posvećuje se neophodna pažnja. No to je falinka koja karakteriše kompletan rad ustanova koje su osnovane u cilju očuvanja i promocije kulturne baštine u najširem smislu. U ne tako davnoj prošlosti Crna Gora je patila od nedostatka institucija. Danas institucije pate od nerada. I nije to samo zbog nedostatka novca, koliko je u pitanju nedostatak elana i posvećenosti. Svi smo se već navikli na pozere koji umjesto stvarnoga naučnog pregnuća, umjesto istraživanja i rezultata nude ispraznu priču o projektima što ne daju nikakve upotrebljive rezultate. Naša baština trune po arhivima u koje malo ko ulazi, a saznanja nam se zasnivaju na istraživanjima koja su u najboljem slučaju obavljena prije pola vijeka.
POBJEDA: Često se može čuti da je u problem u nedostatku kadra...
ČIRGIĆ: To nije tačno. Čini se prije da kadar često nema priliku da pokaže svoje sposobnosti. U radu Fakulteta za crnogorski jezik i književnost u to sam se više puta uvjerio. Fakultet, kao nasljednik Instituta, što svojim snagama što potpomognut kadrovski spoljnim saradnicima, završio je nekoliko kapitalnih projekata iz crnogorske kulture za svega sedam godina. Objavljeno je oko sto dvadeset reprezentativnih izdanja iz oblasti nauke o jeziku i nauke o književnosti. Međutim, kapaciteti Fakulteta ne mogu zadovoljiti sve potrebe za izučavanje naše isuviše duge i bogate kulturne baštine.
S druge strane, u našoj državi funkcionišu organizacije, kadrovski i finansijski vrlo dobro obezbijeđene, koje promovišu stavove što podrivaju kulturne temelje ove zemlje. Njihov se rad i te kako dobro ośeća. U tome svijetlu dobijanje međunarodnoga koda za crnogorski jezik dobija još veći značaj.
(opširnije u Pobjedi)
