On se osvrnuo na nedavne poteze Demokratskog fronta, političku opciju za koju smatra da je već uzaludno „dalje ih emancipovati“.
- Pokušavali su to mnogi, počevši od Miodraga Lekića, pa su na kraju digli ruke. Nijesam imao tu ambiciju, ali sam računao da mi je obaveza da makar ukažem na pravac koji nam može svima pomoći da brže iznesemo demokratske promjene. Ne samo njima nego hiljadama građana koji uprkos ličnim žrtvama i progonu istrajno drže opozicioni kurs, vjerujući da će glasom za DF nešto promijeniti.
Ne ulazeći u to da li mnogi od njih uviđaju da forsiranjem tema koje dijele Crnu Goru, vođe DF-a redovno bacaju DPS-u pojas za spasavanje, a čini se da itekako dižu ruke od famozne „vrhovne komande“ i okreću se progresivnim i modernim opoziconim snagama, vjerujem da je dužnost svakoga ko želi rješenje da ukaže na dijagnozu. Dijagnoza je očigledna – politika DPS-a razara crnogorsko društvo i ekonomiju, a politika DF-a im asistira - navodi on.
Rudović dalje ističe „da nije političkog strašila u liku vođa DF-a, koji anahronom retorikom po uzoru na vojvodu Šešelja drže u strahu dio građana koji naivno vjeruju da samo DPS može odbraniti Crnu Goru od njih, Đukanović ne bi imao snage da zaustavi talas promjena“. Uz podupiranje i vještačko disanje koje mu nesebično daju vođe DF-a, smatra on, još nekako drži zatvorenom branu do slobode.
- To je razlog zašto bi svaka programska saradnja sa DF-om bila dodatno vještačko disanje za Đukanovića. Mogao bi da odahne jer bi onda i kompletnu progresivnu opoziciju lako smjestio pod šinjel strašila i nastavio da, pod maskom čuvara crnogorskih državnih interesa, raskuba Crnu Goru dok je potpuno ne oglođe. Saradnja sa ovakvim DF-om je najvrjedniji poklon za sve slabašniji DPS i zato ponavljam da zbog tvrdoglavosti DF-a nema saradnje u opoziciji. Ponavljam već godinu još nešto – ako stavite po strani teme koje dijele Crnu Goru i odlučite da vam u fokusu budu teme koje su nam zajedničke, a tiču se prije svega ekonomskog razvoja, obračuna sa kriminalom i socijalne politike, onda možemo razgovarati o saradnji.
Odgovor na ove moje teze je bio da sam ja „politički nesoj“. Ko zna koliko sam puta dobijao slične komplimente u proteklih dvije godine od onih koji sada nude „saradnju“ i bijeli papir. Neću im odgovarati na njihov način. Priznajem, ja tako ne umijem. I ne mislim da je smisao politike izreći što težu uvredu na račun političkog protivnika koji je valjda, istovremeno, i čovjek. Umjesto gubljenja vremena na članove čuvene „Vrhovne komande“ u mom i fokusu Građanskog pokreta URA u svi oni dobri ljudi koji žele drugačiju i bolju Crnu Goru i koji su spremni da ugrade svoj kamenčić u mozaik napretka - zaključuje Rudović.
