Ali, kako kažu iz Fronta, nije Birjukov bilo ko, neki anonimni политический работник, već glavni ideolog Rodine koja je u bliskim, skoro intimnim odnosima, sa Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina. Što bi valjda trebalo da znači da Putin ne ustaje na obje noge, ne povlači državničke poteze, sve dok se ne čuje sa nekim iz Rodine. Stvarno? Kako god, predstavnik Rodine se ukazao u Podgorici i zborio na presu. Oduševljen prijemom kod kršnih Srba iz Crne Gore, a tek izašavši iz lade, specijalno spremljene za delegaciju iz Moskve, Birjukov je odmah pojasnio o čemu se ovđe, zapravo, radi. Ukratko: Ruska Federacija se, ni zvanično ni nezvanično, ne bavi organizacijom državnih udara - to im nije u opisu posla. Ako je i bilo pokušaja državnog udara, onda su to namjerili oni sa Zapada, da svrgnu prozapadnu vlast Mila Đukanovića koja hoće Crnu Goru da odvede u NATO. Logično? Što da ne.
Kao što je sasvim razumno prihvatiti tezu da su, recimo, pripadnici GRU-a - Šišmakov i Popov - zapravo bili slučajni ruski turisti, koji su obilazili znamenitosti Beograda i družili se sa braćom iz srpskih rusofilskih udruženja, od kojih im se nekako najviše dojmio Saša Sinđelić, pa su se bratimili u dugim jesenjim šetnjama Kalemegdanom. A to što je, poslije nenajavljene posjete Beogradu Nikolaj Patrušev, šef svih obavještajnih ruskih službi, evakuisao ruske turiste specijalnim avionom? Ništa, koincidencija.
I sve što Sinđelić danas priča u sudnici, zaplijenjeni kriptovani telefoni, presretnuti šifrovani razgovori ruskih ,,turista“ i srpskih ,,patriota“, slike i pasoši agenata Moskve - uopšte sav taj sudski proces u Podgorici - nije ništa drugo, tvrdi Birjukov, nego "apsurd dostojan Franca Kafke“. Naravno, posjeta delegacije iz Moskve nikako se ne može shvatiti kao pritisak na pravosuđe ili, ne-daj-bože, kao miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. Ne, "tako to mogu da tumače samo oni koji funkcionišu kao pisci naučne fantastike“, metaforično je dodao Birjukov, zaključivši da je veoma zadovoljan "saradnjom i saradnicima iz Demokratskog fronta“.
Sudeći po ozarenim licima lidera Demokratskog fronta, i oni su bili obodreni nastupom ruskog političkog sabrata. Samo, kad splasne euforija zbog posjete ruskog gosta, lideri Demokratskog fronta moraće da se zapitaju: koliko im je stvarno pogodovao politički teatar Birjukova? Iako glavni ideolog Rodine nema državnu funkciju, izvjesno je da je iz Kremlja odaslat u Podgoricu da bi pružio podršku Frontu, kakvu javno ne mogu dati čelnici Ruske Federacije.
Problem je, međutim, što je Birjukov, kao trbuhozborac zvanične Moskve, otišao korak dalje od politike - direktno je optužio države Zapada (čitaj: SAD) da stoje iza pokušaja terorizma. Za razliku od ruskog poslanika koji ističe bliskost Kremlju, ni jedan crnogorski ili zapadni državnik i diplomata nije direktno optužio vlast u Moskvi. A ocjenama o ,,apsurdnim optužbama“, "nevaljanim dokazima“ i "montiranom sudskom procesu“, Birjukov je direktno želio da napravi pritisak na crnogorsko pravosuđe u jeku sudskog procesa. To već nije politička podrška Mandiću i Kneževiću, već dokazivanje da Rusija pokušava da spasi svoje, kako bi to Birjukov rekao, "saradnike iz Crne Gore“.
Kao da je nekoga u Moskvi uhvatila teška nervoza zbog jednog sudskog procesa. Prije pedesetak dana ruski ministar vanjskih poslova javno je priznao da su Šišmakov i Širokov ista osoba koja je imala dva različita, a legalno izdata pasoša Ruske Federacije, što mogu imati samo pripadnici tajnih službi. Koliko juče, predstavnik partije iz ruske Dume je – sve u cilju davanja političke podrške, učinio sve da, u ime Rusije, kaže da su neki iz Fronta baš "njihovi ljudi“. I zato je posjeta predstavnika Rodine liderima Demokratskog fronta imala isti efekat kao onomad pismo Lavrova koalicionom partneru, ruskom deputatu Žuravljevu: samo je podgrijalo sumnje o direktnoj upletenosti centara u Moskvi u planove za rušenje vlasti u Crnoj Gori. Kako ono bi? "Sačuvaj me Bože koga Rusija brani...“
Draško ĐURANOVIĆ
Pobjeda
