Ona je, na konferenciji za novinare o imovinskim pravima u Crnoj Gori u pogledu neriješene restitucije, divlje privatizacije i opasnosti od nove nacionalizacije, ocijenila da ta prava u Crnoj Gori predstavljaju sivu oblast i da je komunistička komponenta i dalje veoma jaka u mentalitetu, politici i reformama.
„Ona se miješa sa jakom kapitalističkom tendencijom, tako da je rezultat jedna vrsta komunističko-kapitalnog sistema. Ukoliko uporedimo stanje imovinskih prava, između Crne Gore i zapada postoji velika razlika, iako je i Crna Gora inspirisana i bazirana na zapadnim principima“, smatra Declich.
Ona je podsjetila da je porodica Zuber Gregović 1946. godine pretrpjela nacionalizaciju cjelokupne imovine, u koju su spadale mnogobrojne zgrade, palate, brodovi i banke.
„Zahtjev za povraćaj cjelokupne imovine podnijeli smo 2004. godine. Od tada, predmeti restitucije se samo prolongiraju i opstrukcija je velika. Poslije 13 godina od donošenja Zakona o restituciji, rezultati su potpuno neadekvatni, a restitucija je predstava ili fikcija“, saopštila je Declich.
Ona je kazala da se crnogorska Vlada nada da će, kako vrijeme sahranjuje istoriju i ljude, obaveze za restitucijom prestati da važe.
„Do sada je restitucija uspješno izvedena za samo nekoliko srećnih ljudi. Ono što nedostaje je osjećaj svijesti o zločinima nad imovinom ljudi. Umjesto vraćanja imovine bivšim vlasnicima, Vlada privatizuje i zadržava prihode za sebe. Očigledno je da privatizacija onemogućava restituciju“, rekla je Declich.
Ona je podsjetila da se Zakonom o restituciji ne dozvoljava vraćanje imovine, zbog čega su neophodne izmjene.
Declich je navela da je od 2004. do 2009. godine, crnogorska vlast prodala veliki broj građevina porodice Zuber Gregović, za koje je bio podnijet zahtjev za povraćaj još prije početka privatizacije.
„Prodajom imovine porodice Zuber Gregović, crnogorska država je zaradila milione EUR, koje je u potpunosti zadržala za sebe. Svo bogatstvo je ostalo u Crnoj Gori i još mnogo vrijedi i donosi ogromne prihode. Bivša imovina Zuber Gregovića je povećala budžet Crne Gore, ali prema nama država nije bila velikodušna i nikada nije podijelila profit, kako kaže Zakon o privatizaciji“, pojasnila je Declich.
Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, prema njenim riječima, ima mnogo kritičnih aspekata i predstavlja napad na privatnu svojinu, što je u suprotnosti sa ljudskim pravima i Ustavom.
„Napad se može ostvariti preko eksproprijacije, koja je predviđena članom 52. Apsolutni prioritet imaju urbanističke potrebe i na kraju dolaze imovinska prava. Sve se dešava bez obzira na volju i želju vlasnika. Ovdje nema uslova za slobodno tržište. Ovaj zakon legitimiše otimanje i donosi Vladi pravo na izuzimanje tuđe zemlje zbog izgradnje planiranih objekata“, poručila je Declich.
Ona je pitala šta će se dogoditi sa neizgrađenim vrijednim prostorom Buljarice, Jaza, Kraljičine plaže, Plavih horizonata, uvale Pržno i drugih lokaliteta na sjeveru Crne Gore.
„Perspektiva nove nacionalizacije u ovoj godini potpuno podsjeća na bivši režim, što nam ne odgovara, jer smo prošli nacionalizaciju prije 70 godina i nama je bilo sve oduzeto osim zemljište u Buljarici. Želim da sačuvam đedovinu u Buljarici, koju nam ni Tito nije oduzeo“, poručila je Declich.
Prema njenim riječima, Crna Gora mora stati iza svih demokratskih principa u pogledu zaštite privatne svojine, slobodnog tržišta i pravičnog suđenja.
Declich je navela da eksproprijacija nije demokratski način za raspolaganje tuđom imovinom.
