Kada je 1988. godine Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) donijela bolnu i tešku odluku da prihvati granice iz 1967. godine kao granice Države Palestine, učinila je to računajući da će to biti korak ka miru. U isto vrijeme, PLO je bila jasna da ne može biti Države Palestine bez Istočnog Jerusalima kao njenog glavnog grada. Ovaj korak je napravljen u skladu sa međunarodnim zakonom i rezolucijama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija koje jasno kažu da Jerusalim nije glavni grad Izraela i da su njegova ilegalna aneksacija grada kao mjere preduzete da se ona ostvari – nevažeće i ništavne.
Ako američka administracija odluči da postupi suprotno od svojih međunarodnih obaveza i prethodne diplomatske politike priznajući Jerusalim kao glavni grad Izraela, ne samo da će time promovisati međunarodnu anarhiju i nepoštovanje međunarodnih institucija i prava, već će i automatski diskvalifikovati sebe od bilo kakve uloge u inicijativama za postizanje pravednog i trajnog mira.
Ako takva odluka bude ozvaničena, doprinijeće daljoj destabilizaciji regije i obeshrabriti mnoge koji još uvijek vjeruju da je mirno rješenje moguće kojim bi se okončalo više od 50 godina izraelske okupacije, 70 godina egzila i više decenija sistematskog kršenja palestinskih nacionalnih i ljudskih prava.
Predsjednik Abas je bio u kontaktu sa nekoliko svjetskih lidera kako bi razmotrili situaciju i ohrabrio ih je da preduzmu akcije kako ne bi dozvolili da se pomenuta inicijtiva materijalizuje u novu političku stvarnost. Palestinsko vođstvo će se ubrzo sastati kako bi utvrdilo neophodne poteze u slučaju da se takva odluka donese.
Dr. Saeb Erekat
