Fetišizacija tuge i bola na prvu loptu zvuči kao nešto što je teško opravdati, naročito kada se njome bavi slavna ličnost, čija porodica ima pedigre svojevrsne aristokratije i elite u svijetu umjetnosti. Na novom albumu „Rest“, Šarlot Gejnsbur je tu da stane iza jednog mutnog jezera suza i pokuša da poput brane spriječi poplavu.
To hoćete li se naći do koljena u živom blatu ili veslati ka njenom suncu, zavisi isključivo od vašeg muzičkog senzibiliteta – a Gejnsbur sebi nema što da zamjeri.
Ćerka pjesnika
Čuvena glumica decenijama odveć lako, kao elegantnu „birkin“ tašnu na promenadi, nosi teret toga što je ćerka Serža Gejnsbura i Džejn Birkin. Velika filmska diva upotpunila je sliku izuzetne, promišljene i nepokolebljive autorke i u svijetu muzike, sa četiri pristojne ploče. Album „Rest“ čekao se šest godina. Gejsbur je po njemu prosula tone tuge zbog smrti oca i sestre.
Diva se prvi put osmjelila da napiše tekstove na autorskom albumu – što i nije čudo za nekog ko živi pod teretom toga da je ćerka najvećeg pjesnika među francuskim muzičarima.
Album je mjesecima najavljivan kao objava njenih prvih riječi u javnosti o očevoj smrti – a Serž je preminuo davne 1991. godine! Decenije njene tišine odjekivale su u francuskoj javnosti koliko i brojni intervjui koje je dala nakon smrti polusestre, koja je poginula nakon pada sa prozora 2013.
Tišina i otvoreni razgovor - bili su to njeni načini, podjednako ljudski, da se izbori sa velikim bolom. Album „Rest“ je pokušaj ove umjetnice da konačno kanališe tugu, svjesna da nikada neće moći da je priguši.
Silvija Plat
Na prethodnim albumima tekstove pjesama koje je otpjevala napisali su Džarvis Koker, Bek i lično Serž Gejsnbur – otac koji ju je lansirao na scenu kada je imala 12 godina pjesmom „Lemon Incest“, kotroverznom baladom o ljubavi koja se nikada neće, niti može ostvariti.
Pošteno je reći kako je Šarlot uradila dobar posao u ulozi pjesnikinje, što će biti posebno i inteligentno zabavno slušaocima koji dobro barataju i engleskim i francuskim jezikom. Na primjer, u udarnom singlu „Rest“, Gejsbur se igra riječju koja na engleskom znači „pronaći mir, upokojiti se“, a na francuskom „ostati“. Istovremeno, ona sasvim svjesno koristi slavne stihove Silvije Plat, kako bi kroz odnos slavne pjesnikinje sa ocem, koji je na granici patološkog – objasnila svoj i Seržov.
U ovom singlu, kao i u šestominutnoj pjesmi „Deadly Valentine“, toliko se insistira na grandioznosti, gotovo epskih srazmjera, da bi se za sve te suze prosute po crvenom tepihu izgradio monument dvije lične tragedije.
Krik ili trik
U finišu albuma, u pjesmama kao što je „Songbird in a Cage“ (potpisao ju je Pol Makartni) ili „Dan vos Airs“, građenje tog antičkog mauzoleja tuge i velikog svjetskog čuda, polako počinje da liči na Sizifov posao. Umjetnica djeluje sve umornije i istrošenije, a muzika postaje kakafonična, uzaludna rabota.
Slušajući album koji, kao prvi nakon šest godina, ne donosi ništa osim beskrajne introspekcije i okrenutosti sebi – na vama je da odlučite kako ćete ga percipirati. Kao krik dugo prigušivanog bola? Ili marketinški trik u stilu „i bogati plaču“? Muzička javnost je apsolutno podijeljena po tom pitanju, ali zato i saglasna u jednom. Na albumu „Rest“, pod naslagama velike tuge Šarlot Gejnsbur, ima tu i dobre i interesantne muzike...
S. STAMENIĆ
Ocjena: 79/100
FOTO: rollingstone.it / youtube.com
