Prije nego što su uronili u mini-seriju „Godless“, ljubitelji prašnjavih pejzaža, fijukavih bičeva, kaubojskih šešira i konja u galopu dobili su sljedeću poruku: „Welcome to no man's land.“ Skot Frenk, kreator nove Netfliksove mini-serije, poigrao se jednom od najpoznatijih rečenica iz vesterna da bi pripremio gledaoce za vestern u kojem će glavnu riječ voditi žene. Dakle, sintagma „no man's land“ u kontekstu trejlera serije „Godless“ dobila je i simboličko i bukvalno značenje - „ničija zemlja“ i „zemlja bez muškaraca“.
Poslije gledanja iscrpljujućih sedam epizoda, od kojih pet traje duže od 60 minuta, gledaoci slobodno mogu da kažu da im je Skot Frenk zamazao oči.
Muško pismo
Mini-serija „Godless“, čiji je jedan od izvršnih producenata Stiven Soderberg, jeste nesumnjivo dobar vestern, sa hipnotišućom muzikom, sjajnom glumačkom ekipom i izvrsnom fotografijom, ali nikako nije ono što je trejler nagovijestio.
Ovo nije priča o snažnim, neprikosnovenim i nesalomivim ženama u kaubojskim čizmama kojima nijesu potrebni muškarci da ih štite.
Tačnije, ovo jeste pripovijest o crnim udovicama malog tmurnog, ispranog i beživotnog grada u Novom Meksiku, ali ona je nažalost dobila vrlo malo prostora u odnosu na „muško pismo“ mini-serije „Godless“.
Jezivi uvod
Nego, krenimo od početka. Prva epizoda počinje 1884. u mjestu Krid, u Koloradu. Dim i prašina zamagljuju oko objektiva. Sve što vidite je silueta čovjeka na konju. Magla se polako razilazi i otkriva jeziv prizor.
Iskasapljena tijela prekrivena su muvama. Konji su izgorjeli u požaru. Dime se i ostaci voza koji je iskočio iz šina. Nedaleko od voza, vidite beživotno tijelo dječaka sa omčom oko vrata dok žena, pognuta nad lešom, pjeva srceparajuću pjesmu o Hristu.
U pitanju je sedam minuta apsolutnog vizuelnog trijumfa koji prati samo nekoliko izgovorenih riječi. Odmah znate da želite još. I vrlo ste uzbuđeni dok se kamera pomjera ka gradiću La Bel u Novom Meksiku, gdje saznajete ko je odgovoran za masakr.
Skot Frenk je možda želio da glavne zvijezde njegove serije budu žene, ali onda je morao da im obezbijedi više prostora. Ovako, niko nije imao šanse pored Džefa Denijelsa u ulozi glavnog negativca.
Pater familijas
Činjenica da je Skot Frenk odabrao baš Džefa Denijelsa dovoljno govori o liku Frenka Grifina. Upečatljivi glumac igra jednorukog propovjednika (!) koji skuplja i predvodi bandu sastavljenu od društvenih otpadnika. Njegova „porodica“ je u stanju da pretvori u prah omanji grad za svega nekoliko minuta.
Frenk ne bira način da dođe do cilja. Pater familijas svih negativaca pravda grehove tvrdnjom da mu ih je odobrio Bog. Ne plaši se nikoga i ničega. Kad god se nađe u smrtnoj opasnosti, mahnito grabi metak zubima, tvrdeći da je vidio način na koji će da umre – i da to nije taj. Ubija i žene, i djecu, i starce, i životinje, čak i konje sa kojima ima posebnu vezu. Ipak, iako zvuči kao udžbenički psihopata, on to nije. Makar ne dok neko ne pokuša da dezertira iz „porodice“, kao slatki kauboj Roj Gudi (Džek O'Konel) kog je prije bjekstva smatrao sinom.
U jednom momentu gledate Frenka kako se nervira zbog toga što su pobijeni ljudi protiv kojih nije imao ništa lično, a u drugom pomaže bolesnoj djevojci ili nježno mazi konja koji leži. Ma koliko njegovo lice bilo ispunjeno ljubavlju dok prelazi rukom preko konjskih sapi, i dalje nijeste sasvim sigurni da li planira da ga ubije u tom ranjivom položaju zahvaljujući trijumfalnoj glumi Denijelsa.
Nedosanjana ideja
Žurkica u glavi koju organizuje Frenk Grifin svaki put kada se pojavi, glavni je razlog zbog kog će vam mnogo lakše pasti sporogoreći tempo od kog serija ponekad profitira (vizuelno i zbog izgradnje likova), ali većinom ubija u pojam zbog konstantnog iščekivanja da nešto konačno eksplodira na ekranu.
„Godless“ je kao optička iluzija: dvije osobe gledaju u isto, ali vide potpuno različite stvari. Sigurno je riječ o ubjedljivom vesternu, što potvrđuju komentari gledalaca i solidne recenzije TV kritičara. Međutim, neće pogriješiti ni gledaoci koji nazovu „Godless“ jednom razvučenom propuštenom prilikom.
Ova serija je mogla da bude mnogo više. Prirodno je osjećati malo razočaranje kada vas trejlerom namame na priču o osvetoljubivim udovicama, a onda provedete milion sati (okej – više od sedam sati) gledajući klasičnu vestern priču o dva muškarca razbojnika koji se jure po principu igre mačke i miša.
Činjenica je da smo željeli da saznamo više o Meri Agnes, Kali Dun ili Elis Flečer. I ne zaboravimo ni opaku čudnjikavu umjetnicu Martu Bišof! Pa svaka od njih je zaslužila makar po čitavu epizodu.
Seksistički grad
Posmatrati udovice, koje su izgubile muževe u jednom danu, u eksploziji u rudniku, kako preuzimaju kontrolu nad svojim životima dok se svakodnevno bore sa seksističkim sra*ima jeste daleko najinteresantniji aspekt ove serije. Desektovana ženska zajednica trudi se svim silama da spriječi da njihov dom postane običan grad duhova.
Skot Frenk imao je fascinantnu priču punu potencijala u gradiću La Bel, ali nije uspio da je razradi. Sličnu šansu propustio je i sa Blektonom, zajednicom afroameričkih veterana koji žive u blizini grada udovica. Taman je postala zanimljiva, u genijalnoj snimljenoj sceni obračuna Frenka, njegovih siledžija i domaćina – i to poglavlje je zaključeno. Kreator serije je samo zagrebao površinu pojedinačnih priča mnogih likova. Umjesto da ih razradi, posvetio je energiju Frenkovoj jurnjavi za bludnim sinom.
Koliko je upečatljivu seriju mogao da napravi, najbolje pokazuje tih nekoliko sjajnih momenata posvećenih ženama. Košmarno sjećanje na užasni ritual u šumi, kada je nož rascvjetao stomak i grudi žene koja je optužena za vještičarenje. Naga žena koja na konju brodi ulicama La Bela. I ono adrenalinsko finale, kada na pozdrav Grifinove bande: „Zdravo, dame“ kao odgovor stigne kuršum iz puške Meri Agnes.
Prizor skoro stotinu žena koje pucaju iz pušaka i pištolja sa krovova i prozora i iza prevrnutih stolova je prilično moćan. Merit Vivr u ulozi Meri Agnes, Mišel Dokeri u roli Elis Flečer i Kristijana Zajdl kaoMarta Bišof neće biti brzo zaboravljene. Baš one su vas povukle za rukav i natjerale da poželite svoj ranč, kaubojski šešir i pušku koju ćete uperiti u svakoga ko vam se zamjeri.
Njihovo veličanstvo – konji!
Cijela serija „Godless“, od fotografije do glavne muzičke teme, djeluje kao oda jednom veličanstvenom „dodatku“ svakog vesterna – konjima. Ove predivne životinje su skoro u svakom kadru, a gotovo da možete da im čujete galop u mračnoj uvodnoj špici serije, dok slušate kompoziciju Karlosa Rafaela Rivere.
Jedan od najboljih TV momenata u 2017. godini je scena kada Frenk Grifin na konju upada u crkvu pjevajući „Nearer My God To Thee“. Snimanje scena sa konjima u zatvorenom prostoru je veoma teško i zahtjevno, ali u seriji „Godless“ imamo čast da ih vidimo u takvom okruženju čak tri puta.
Takođe, svaka scena kada Roj Gudi, poput opčinjavajućeg šaptača životinja, dresira i jaše konje ili im samo šapuće u uši, tjera vas da se zalijepite za ekran i zaboravite da provjerite koliko je još minuta ostalo do kraja epizode.
Biljana MARTINIĆ
