Jesi li spreman, Brigs? – pitao je Nil Jang producenta Dejvida u noći 11. avgusta 1976. godine. Onda je iz jednog daha, pred publikom od jedne osobe, odsvirao deset pjesama na akustičnoj gitari.
Brigs je bio spreman da ih objavi kao ploču, ali Nil Jang nije čak 41 godinu. Pjesme su bile toliko kvalitetno i pedantno snimljene, da se nikako nije moglo raditi o demo snimcima.
Ove godine ploča „Hitchhiker“ je konačno tu . I umjesto da bude samo zanimljiva igračka, artefakt za hardkor fanove – ovaj album je mnogo više. Nalik je onom nedostajućem komadu u velikom mozaiku priče o jednom značajnom autoru i eri. Zato je tako savršen.
Od deset pjesama, Jang je objavio osam na tri albuma. Ipak, ovakve, intimne i sirove u isti mah, djeluju mnogo ljepše i snažnije od bogatih, „orkestarskih“ verzija sa ploča „American Stars And Bars“, „Rust Never Sleeps“ i „Decade“.
Veliki Jangovi hitovi, kao što su „Powderfinder“ i „Human Highway“, zablistali su u novom svjetlu i pružili uvod u stvaralaštvo majstora koji je u tom momentu, neposredno iza sebe, imao objavljene neke od najvažnijih albuma rokenrola sedamdesetih – ploče „On The Beach“ i „Zuma“.
Dvije do sada neobjavljivane pjesme su posebno interesantne. U numeri „Hawaii“ mladog Janga zatičemo u falsetu, dok je „Give Me Strenght“ apsolutna, vanvremenska hitčina o romansi srušenoj u kaljuzi bola i razočaranja. Samo je Jang umio tako da iznese ovakvu pjesmu na usnoj harmonici. I samo on i dalje zna razlog zbog čega smo je čekali 41 godinu...
Za Jangovog autostopera (eng. „hitchhiker“) najbolje je reći da nije došao ni prerano ni prekasno – već u pravom momentu. Iz perspektive sadašnjeg Nila Janga, objavljivanje ovog albuma bio je plemenit čin. Mnogo govori o njemu to što ove, u jednom dahu odsvirane pjesme prije četiri decenije, zvuče bolje od svega što je stari as napisao i odsvirao u posljednjih četvrt vijeka. I još više govori o Nilu Jangu to što je, uprkos svemu, dopustio da mu uhvatimo obris u jednom takvom, staračkom ogledalu... S. S.
Ocjena: 90/100
FOTO: pastemagazine.com
