Uistinu, teorije zavjere se ponajprije odnose na neka kriminalna djela ili nekakve natprirodne pojave za koja su suvisla objašnjenja samo tanak led. Zato, da ne gubimo vrijeme…
Bermudski trougao, vrtlog zavjere: Područje između Bermuda, Floride i ostrva Portorika u Atlantskom okeanu, s površinom od oko 1.140 kvadratnih kilometara, kaže priča, oduvijek je plašilo moreplovce i ribare. A nešto kasnije, plašilo je i pilote. Zapisi o nestajanju brodova vode se još od 15. vijeka, a navodno je i sam Kristofor Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu 1492. godine opazio čudna svjetla iznad tog područja.
Prema, zaista, nepotvrđenoj statistici, u tom dijelu okeana dosad je nestalo 8.152 ljudi. No, uprkos tome što je u pojasu Bermudskog trougla zabilježen niz nestanaka brodova i aviona, od kojih olupine mnogih nikada nisu pronađene, službene statistike osiguravajućih društava pokazuju da na tom području ne postoji nikakva veća opasnost.
Ipak, legenda kaže da je okeanograf dr. Mejer Verlag (Meyer Verlag) otkrio dvije ogromne kristalne piramide na dubini od 2.000 metara. On i njegova ekipa su koristili sonare, elektroakustične uređaje za traženje i određivanje kako daljine, tako i dubine i smjera, upravo za identifikaciju podvodnih pokretnih i nepokretnih objekata.
I tako, ta teorija živi, prilično situirana, nikada ne spava, čak ni oka da trepne.
Titanik, majka svih zavjera: Brod Titanik su namjerno potopili. I oko toga, skoro, da na ovom svijetu, a i nešto bliže ili dalje, nema neke naročite dileme.
Jer, na tom brodu su se kao putnici našli trojica uticajnih američkih bogataša – Džon Dž. Astor IV (John J. Astor IV), Isidor Štraus (Isidor Strauss) i Benjamin Gugenhajm (Benjamin Guggenheim).
Zapravo, baš oni ljudi i ekstremni bogataši tog doba koji su bili protiv osnivanja američkih Federalnih rezervi. Dakle, prema poimanju opozicije tog vremena, stvarni neprijatelji. Tek, sva trojica su poginuli upravo na Titaniku...
Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prevara s osiguranjem koju je na kraju pokupila firma “White Star Line”, u čijem vlasništvu je bio brod, a čiji je vlasnik bio jedan od najvećih američkih bogataša J. P. Morgan.
Suština ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, zapravo američke Centralne banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuvenijom pomorskom katastrofom.
Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.
U nastavku priče, a i teorije zavjere, slijede imena porodica Rotšild, Rokfeler i J.P. Morgana.
Dakle, upravo onih porodica koje su željeli osnovati Centralnu američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu. Krajnji cilj, kontrola izdavanja novca bez pokrića u zlatu.
U prilog stranicama istorije, američki predsjednik Endrju Džekson (Andrew Jackson) 1836. se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima. Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: "Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskorijeniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti".
Prema istorjiskim podacima, Džekson je umro iznenada, iz nepoznatih razloga.
Bušovi, ne zabušavaju: Senator Preskot Buš (Prescott Bush) đed bivšeg predsjednika Džordža W. Buša (Georga W. Busha), a prema dokumentarnim, pa i istorijskim navodima, stvorio je veliki dio porodičnog bogatstva upravo zahvaljujući kolaboraciji, finansiranju i trgovini s nacistima. Zapravo, on je bio vlasnik i dioničar firme koja je direktno profitirala finansiranjem Trećeg Rajha.
U prevodu, kao najveći teksaški bogataši, porijeklom iz najveće američke države, nije im padalo na pamet da prekinu izvoz nafte niti da se povinuju bilo kakvom trgovinskom sporazumu zbog tamo nekakvog Drugog svjetskog rata. Ipak, po izglasavanju zakona o trgovini, profitiranju i trgovini sa neprijateljem, zvanično, to bi predstavljalo čin okarakterisan kao izdaju. I tu je, bar donekle, pukla tikva.
No, Bušovi se, ipak, nisu skidali sa teorija zavjere. Ni do današnjeg dana.
Uostalom, tome ide u prilog izjava sadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trampa prema kojoj je Džordž Buš Mlađi odgovoran za teroristički napad na Svjetski trgovinski centar u Njujorku 11. septembra 2001. godine. Jer, prema Trampu, Buš je kao predsjednik morao znati šta se dešava u zemlji.
A ispada, kao…nije imao pojma. A nije imao pojma ni o odobrenju za sanaciju štete iz zaliha Federalne banke, a ni o odobrenju za nova ratišta. Iz iste zalihe. Tek, ispada, čovjek uopšte nije imao pojma….
Čudno, zar ne?
Domaća tezga, pravo iz Zete: Za kraj, ide i nastup jednog od lidera političke koalicije Demokratskog fronta, Milana Kneževića, za vrijeme suđenja za pokušaj državnog udara.
Tek, Knežević je tražio da ga udalje iz sudnice jer ne želi da prisustvuje suđenju koje je "inkvizitorsko i kojim rukovodi ubica Sinđelić".
U stvari, Knežević je iznio svoju tezu.
“Ovdje se jasno vidi koju komunikaciju vi imate sa Sašom Sinđelićem. To vidi cijela crnogorska javnost. Kad Saša Sinđelić podigne prst kao Homeini, to znači da vi možete da mu dozvolite da odgovori na škakljivo pitanje, kad kaže: ‘Mogu li da odgovorim?’ to znači da vi treba da mu preformulišete pitanje advokata kako bi on mogao da se snađe zbog škakljivog pitanja, a kada pogleda na sat, to znači da vi treba da date pauzu. U ove tri nedjelje, Saša Sinđelić rukovodi ovim postupkom, u ove tri nedjelje on rukovodi ovim sudom”, glasila je Kneževićeva izjava.
O rukovođenju tzv. projektom “državni udar”, te izuzetno dramatičnim pojavljivanjem upravo tog istog Milana Kneževića na ruskoj TV Carigrad, a onda i javnoj objavi o nemirima u Crnoj Gori i rasplamsanoj konzervativnoj revoluciji – niko niti riječ nije spomenuo. Uz to, nedostajale su i napomene o saradnji sa ruskim deputatima, a i bar jednim bivšim ruskim generalom, u prilog rušenju vlasti u Crnoj Gori.
Ostao je samo Sinđelićev prst i pogled na sat, kako je već to Knežević naveo.
A ostala je i jedna nedoumica. Jer, snimljeno je i zapisano da je Knežević tog istog Sinđelića nazvao smradom, ološem, ubicom. Naravno, u sudnici, pred svjedocima, a i kamerama. Ono što intrigira, ipak, zapravo je pitanje da li bi tim imenima Knežević nazvao Sinđelića kad bi se sreli u nekom mračnom budžaku…ili, recimo, u liftu. To bi već bilo interesantno. A i savršeno bi se uklopilo u priču o svakoj teoriji zavjere.
Pa, što je bilo onda?
Željko VUKMIROVIĆ
