Taj sistem je specijalizovani program za edukaciju roditelja, vaspitača i učitelja, koji znanje i vještine usvojene na seminarima, predavanjima i radionicama mogu da primijene u svakodnevnim aktivnostima u radu sa djecom. NTC se sprovodi u 17 država Evrope, dok u Crnoj Gori postoje četiri NTC (Podgorica, Kotor, Budva i Bar) u kojima se ovih dana organizuju radionice.
Kreativnost
Na pitanje zbog čega učenici često komentarišu da su im časovi dosadni i nezanimljivi, Petrović odgovara da su se djeca mnogo promijenila, a pristup nastavi baš i nije. - Razvili smo niz metoda za kreativnije razmišljanje, samim tim i za lakše zapamćivanje. Razumijevanje gradiva uz korišćenje logike, crteža, asocijacija i zanimljivih povezivanja dolazi prirodno - navodi Petrović. Nerazumijevanje On kaže da se otpor djece prema pojedinim predmetima sti
če zbog sadržaja koji ne razumiju.
- To je prirodno: ono što se shvata, može i da se zavoli. Svakodnevno slušamo kako je većina mališana srećna dok igraju kompjuterske igrice, a kolutaju očima kad, recimo, treba da vježbaju matematiku. Naš sagovornik kaže da to ipak nije ravnopravno poređenje. - Puko igranje će uvijek biti zabavnije od učenja. Moguće je, ipak, mnogo toga naučiti a da to liči na igru, i to je nešto čime se mi bavimo. Izrada domaćih zadataka je takođe jedna od svakodnevnih situacija koje su česti kamen spoticanja na relaciji roditelj – učenik. Koautora NTC pitali smo da li, koliko i u kojem uzrastu roditelj treba da pomaže djeci u zadacima. - Najbolje je stvoriti takvu situaciju da djetetu pomoć kod domaćih zadataka nije potrebna. Sve ostalo je znak da je neko od nas negdje zatajio - kaže Petrović.
