Piše: Vladimir Maraš
Još jedna knedla u grlu... Kampanja „Neželjena“ podsjetila je, na pomalo bizaran način, kakvo je opšte stanje u našem društvu. Ili preciznije, pokazala nam je kliničku sliku društva.
U 21. vijeku, u našoj zemlji postoje ljudi koji su u stanju da žrtvuju svoje nerođeno dijete samo i isključivo zbog činjenice da je ženskog roda. Zbog toga ostajem nijem. Toliko nijem da nijesam u stanju da o ovome promišljam normalno, racionalno, logično, trezveno. Jednostavno, nemam opravdanja. Ne za sebe ili nekog svog, nego jednostavno, nemam opravdanja pred ostatkom ljudskog roda i našim savremenicima, s koje god tačke zemljine kugle dolazili.
Kad se tome doda još veoma direktna i surovo pripremljena kampanja, rekao bih, na ivici morbidnog, stvari postaju toliko ogoljene, da ih je ovako u kompletu jako teško „svariti“, a biti fin. Da ne kažem, politički korektan. One pink/lila umrlice, sa obrisima lika djevojčice sa kikicama, baš bole. Roditelj sam i ženskog djeteta, vrlo željenog, pa me težina kampanje dodatno boli i razljućuje. Ako je to cilj kampanje, uspješna je.
*****
Što je ovdje poenta? Poenta je da, bez nekog racionalnog razloga, Crnogorci i Crnogorke ubijaju svoju nerođenu žensku đecu. I to je izgleda istina. Kako se to radi? Kako li to budući očevi i majke (nevezano za razloge koji su svakako sami po sebi morbidni ukoliko je jurnjava za „muškom glavom“ u kući jedini cilj) dolaze u situaciju da to izgovore nekom Hipokratovom sljedbeniku? I na kraju, kako taj bjelomantilaš to prihvata i realizuje?
Čitava ova kampanja upućuje na još jedan kontekst kom nesumnjivo pripada moj narod. To je kontekst (ne)poštovanja zakona i kontekst pravne države.
Ne kažem ja da u uređenom sistemu nema zloupotreba, ali to zaista možete naći vjerovatno i samo na marginama margina nekog evropskog društva, kod ljudi koji vjerovatno vuku korijene sa ovih tužnih balkanskih prostora. To u civilizovanom svijetu zvanično - ne postoji.
I sad vas ja pitam - koju vrstu napretka mi suštinski postižemo? Na nekoliko poglavlja od statusa „rame uz rame sa Švajcarcem ili Austrijancem“, mi konstatujemo čedomorstvo u ranoj fazi po osnovu pola, porodično nasilje koje nerijetko završi smrtnim slučajem, nasilje nad djecom i nasilje nad ranjivim kategorijama društva na osnovu rase, vjere, seksualne orijentacije...
Onda se kao logični činioci tmurne svakodnevice nadovežu: utaja poreza izražena stotinama miliona naših eura, korupcija, kriminal, bombe, droga. Sve navedeno osmotrite još kroz prizmu našeg obrazovnog sistema i poslovično posrnule kulture koja pokušava da zadrži privid funkcionalnog činioca naših života, pa to „na kumbulj“ začinite i medijskom stvarnošću koja nas okružuje. Izvući ćete jednostavan zaključak, a neka svako slobodno izvuče svoj. Reklo bi se, dobro nam je država na nogama. Ili je na koljenima, kako kome odgovara.
*****
U svitanje novog kruga lokalnih izbora (dakako istorijski važnih i pogađate - presudnih za državu), svakodnevno čitamo i slušamo izvještaje sa političkih skupova iz četiri crnogorska grada u kojima se u nedjelju otvara novi izborni ciklus u našoj državi. Dakle, niko ni riječi o gore navedenom, niko ni slova o civilizacijskim vrijednostima i našem nepopravljivom kaskanju za njima. Znači, krenuo je lov na državni budžet - i ništa više. Važno je, izgleda, ko je i kad u prajm tajmu raznih dnevnika, koga je urednička štoperica zakinula, a koga ne.
Dakle, kad se sve sabere i oduzme, mi živimo Zadrugu. Bez „biiip“. Kod njih je u tom carstvu bestijalnosti, na tri munuta „pregleda dana“ skoro dva minuta „biiipova“.
Znaju cijenjeni građani da je pitanje dana kada će neko od pripitih i polupismenih rijaliti zvijezda izvršiti javno uriniranje, uživo iz Beograda na nacionalnoj crnogorskoj frekvenciji, uz sijaset poslatih sms poruka po cijeni 1,19 eura, koje će kao lavina osuditi taj gnusni čin. I onda ćemo, kao vrhunski domet čišćenja sopstvene kolektivne savjesti, pomagati nekom našem bolesnom djetetu da preživi, porukama po cijeni od jedan euro.
Pa čemu mi treba da se nadamo jednog dana, kada ta djeca porastu? Ako u međuvremenu, živjeći na ovim prostorima, utvrde nekim čudom šta je pravi sistem civilizacijskih vrijednosti, što ga čini i od čega je satkan, imaju potpuno pravo da nas pošalju tamo odakle smo davno i pristigli. U PostModernizam, bez pristupnog prigovora!
