Berkuljan, koji u Narodnom muzeju radi skoro 35 godina, kazao je juče za Pobjedu da je krivična prijava proizašla iz zvanične dokumentacije Uprave za zaštitu kulturnih dobara i organa zaduženih za zaštitu baštine.
Berkuljan je novinaru Pobjede pokazao obimnu dokumentaciju, između ostalog i dokument Uprave kojim ova institucija 2016. godine obavještava Narodni muzej da je tokom procesa Revalorizacije kulturnih dobara 2013. evidentiran manjak više od 2.900 predmeta.
Revalorizacija je napravljena na osnovu revizije muzejskih zbirki iz 1962. godine. Dakle, manjak je konstatovan na osnovu broja predmeta koji je utvrđen do 1962, dok će posljednjih pet i po decenija, prema riječima Berkuljana, tek biti u fokusu novih revizija. Shodno tome, u većini slučajeva niko pouzdano ni u potpunosti ne zna šta se dešavalo za posljednjih 55 godina, tj. u kojoj mjeri su uvećavani fondovi, šta je u njih ušlo, šta je izašlo, šta je pozajmljeno, vraćeno, oštećeno, uništeno ili pokradeno.
Razlog za to naizgled je jednostavan – brojne uprave i zaposleni u Narodnom muzeju decenijama su izbjegavali da izrade i ažuriraju inventarne knjige, redovno kontrolišu stanje u fondovima, prijavljuju nestanak predmeta i povodom toga pokreću istražne radnje.
Izostalo je i pokretanje odgovornosti zbog neregularnosti u radu službi i pojedinaca zaduženih za čuvanje i dokumentovanje muzealija.
Bez odgovornosti
U krivičnoj prijavi, u koju je Pobjeda imala uvid, Berkuljan je naveo da je Uprava za kulturna dobra 2016. godine tražila izjašnjenje Narodnog muzeja o ovom pitanju. Dostavljeni su odgovori koji najvećim dijelom potvrđuju nalaz komisija Uprave.
U izjašnjenjima odgovornih konstatuje se, takođe, odsustvo bilo kakve dokumentacije o sudbini nedostajućih predmeta.
- Već najmanje tri decenije, muzejskom rukovodstvu i službama Ministarstva kulture, zaduženim za nadzor, poznate su nezakonitosti u muzejskoj dokumentaciji koja, u stanju u kojem jeste, nekompletna, nesavjesno vođena, konfuzna i dobrim dijelom nedostajuća, ne zadovoljava ni osnovne kriterijume pravnotehničke zaštite muzejskih zbirki.
To predstavlja odustvo jedne od ključnih muzejskih djelatnosti radi kojih je institucija osnovana – naveo je Berkuljan u krivičnoj prijavi.
To je i glavni razlog, kako kaže, nezaštićenosti velikog broja predmeta ili nemogućnosti dokazivanja neregularnosti u fondovima, uz činjenicu da nikada nijesu vršene primopredaje dužnosti među rukovodiocima, niti redovne kontrole i revizije zbirki.
- Tek sada su neke od revizija u toku ili na početku – istakao je Berkuljan. O stanju u dokumentaciji, prema njegovim riječima, stav je izrekla i Inspekcija za kulturnu baštinu tokom posljednje četiri godine.
Takođe, nagomilanih problema bilo je svjesno i Ministarstvo kulture koje je još 2004. godine dopisom tadašnjem direktoru Narodnog muzeja Petru Ćukoviću ukazalo na brojne neregularnosti i postavilo rokove za njihovo otklanjanje.
- Međutim, to se do danas nije desilo, što zbog nedostatka volje u Muzeju da se obaveza realizuje, što zbog odsustva sankcija i personalne odgovornosti, koju Ministarstvo nikada nije utvrdilo ili tražilo – naveo je Berkuljan u krivičnoj prijavi.
Odgovorne službe i pojedinci, tvrdi Berkuljan, nakon saznanja o nestanku predmeta nijesu pokrenuli niti jednu službenu radnju na koju ih Zakon obavezuje, niti su podnosili prijave radi iniciranja istrage, makar se to ticalo samo predmeta čiji je nestanak konstatovan silom prilika prošle ili pretprošle godine.
Izuzetak je, recimo, krađa iz 1997. godine kada su ukradene dvije slike Vlaha Bukovca, potom prokrijumčarene u Hrvatsku i do danas nijesu vraćene u fond Narodnog muzeja.
- Reakcija iz Ministarstva kulture ili muzejske uprave nije bilo ni na prijave i upozorenja, koje sam podnio u avgustu i septembru ove godine. Da su ranije konstatovani manjkovi i anomalije u inventaru, a nijesu prijavljivani, takođe postoji dokumentacija – dodao je Berkuljan.
Meta pohare
Narodni muzej, podsjeća Berkuljan, bio je decenijama meta pohara i za to postoje pisani tragovi, kao što je obraćanje Rista Dragićevića (1901-1980) crnogorskoj Vladi, gdje se postavlja pitanje otuđenja više od 900 predmeta.
- Na nastavak ovakvog stanja neke od kolega i ja godinama smo upozoravali, međutim bez efekta. Praksa neodgovornosti zadnjih decenija je očigledno dobila na obimu i intenzitetu, najviše zahvaljujući činjenici da odgovorne službe i pojedinci, koji su u lancu pravno-tehničke zaštite muzejskih predmeta zauzimali ili još uvijek zauzimaju ključna mjesta, nijesu, kako je već rečeno, redovno vodili muzejsku dokumentaciju i kompletnu periodičnu kontrolu fondova, niti sprovodili revizije, primopredaje dužnosti ili popise u kritičnim situacijama, kao što su elementarne nepogode.
Glavni „stimulans“ imali su upravo u očiglednoj naklonosti i zaštiti sa nečije strane, zbog koje nikada niko nije postavio pitanje lične odgovornosti. To je i razlog zbog kojeg danas fali obimna dokumentacija – navodi Berkuljan i dodaje da služba dokumentacije pokriva tek nešto oko trećine ukupnog današnjeg muzejskog fonda.
Izdavanje na revers
Jedina interna revizija, prema riječima Berkuljana, urađena je prije nekoliko godina u Biljardi.
Mnoge revizije su, kaže, započinjane, nijesu završene, neke nijesu odrađene po zakonu, pa moraju ponovo da se urade.
- Tokom revizije u Biljardi konstatovano je možda oko 150 predmeta, ali nijesu konstatovane razlike koje je utvrdila Uprava za zaštitu kulturnih dobara kroz projekat revalorizacije.
Uprava je konstatovala sljedeće - vi nijeste imali samo toliko predmeta, već više od 1.000, prema popisu iz 1962. Đe su ostali predmeti?
Dakle, ne postoje komparativni podaci, već samo interni koji su krnji i koji nedaju realno stanje – objasnio je Berkuljan.
On je naveo i primjer Umjetničkog muzeja, u kojem je „Zbirka umjetničkih slika“ 1962. godine brojila 327 predmeta.
Od tog broja predmeta danas su 122 u posjedu Muzeja.
- Niko ne objašnjava šta se desilo sa fondom od 327 slika, tj. kako je danas spao na 122 predmeta. Slike su često davane na „revers“ i nijesu nikad vraćene, što je i konstatovano u obrazloženju Umjetničkog muzeja koje je upućeno Upravi za zaštitu kulturnih dobara – kazao je Berkuljan.
Tvrdi da je u Ministarstvu kulture i Narodnom muzeju postojala čak i nezvanična inicijativa da se predmeti koji nijesu evidentirani procesom revalorizacije jednostavno otpišu.
- Postoji zakon po kojem se tako nešto ne može desiti. Muzejski otpis se vrši na osnovu uvida u stanje predmeta. Dakle, morate ga imati pred sobom, makar ostalo samo parče od njega, da biste konstatovali da je nepovratno oštećen.
Poslije toga se napravi komisijski zapisnik, potpišu se odgovorna lica, to se proslijedi upravi na dalje postupanje i komisijski uništi. Ne može se predlagati za otpis nešto čemu se ne zna sudbina, ili može jedino kada se ta sudbina utvrdi – rekao je Berkuljan.
Ovo nije politika
Uprkos brojnim pritiscima i opstrukcijama, Berkuljan navodi kako podnošenjem krivične prijave želi da navede državu da se suoči sa sobom.
- Želim da država vidi kako sama funkcioniše, kako sama sebe kontroliše i na koji način se vrši nadzor nad najznačajnijom kulturnom institucijom u Crnoj Gori – kazao je on. Njegova namjera je, takođe, da inicira stvaranje nezavisne komisije koja bi uradila nove inventarne knjige i utvrdila šta se dešavalo od 1962. godine do danas.
U toj komisiji, kaže, ne smiju biti zaposleni u Narodnom muzeju.
Berkuljan je odbacio špekulacije da je krivičnu prijavu podnio zarad nečijih političkih interesa, uoči predstojećih izbora na Cetinju.
- Sve političke partije sam obavijestio da ovo nema nikakvu političku zaleđinu. Ko god pokuša, pozicija ili opozicija, da ovo koristi za predizborne potrebe naići će na moj demanti, napad. Rekao sam to svima. Ovo je van političkog konteksta – rekao je Berkuljan za Pobjedu.
On je autor i prve elektronske baze podataka, odnosno softvera koji služi za precizno unošenje podataka o svim predmetima iz fonda Narodnog muzeja. U tom sistemu se trenutno nalazi oko 33.500 muzejskih jedinica, od 175.000 koliko ih je u posjedu Muzeja. Ovaj sistem je, prema riječima Berkuljana, prednost ali i smetnja određenim ljudima u Muzeju, zato što traži preciznost, posvećenost i precizno ukazuje na anomalije.
Pejović: Direktor muzeja nije taj koji duži zbirke
Bivši direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović, koji je na toj dužnosti bio od 2008. do sredine ove godine, kazao je za Pobjedu da je 2010. inicirao prve revizije muzejskih zbirki.
- Urađena je revizija Njegoševog muzeja, Etnografskog muzeja, radi se revizija Umjetničkog muzeja.
Poseban problem je revizija Istorijskog muzeja, ali je u međuvremenu taj muzej pretrpio veliku reorganizaciju. Dva puta je rađena revizija Etnografskog muzeja i to je najsređenija ustanova – kazao je Pejović.
Za njegovog mandata, kako kaže, nije ništa nestalo. Sve što je pozajmljeno ili dato na upotrebu vraćeno je Muzeju.
Na pitanje Pobjede kako objašnjava nalaze Uprave za zaštitu kulturnih dobara kojima se konstatuje manjak više od 2.900 predmeta, Pejović je kazao da to nije njegova odgovornost.
- Direktor muzeja nije taj koji duži zbirke. To rade kustosi – rekao je Pejović. Čitav mandat, kaže, potrošio je u saniranju objekata, ažuriranju dokumentacije i insistiranju da se problemi rješavaju.
- Odrađen je ogroman posao, a normalno da nijedan posao ne može biti završen i ostalo je da ovi koji dolaze kasnije mogu da završe stvari. Bitno je da se završe revizije koje su započete tokom mog mandata i tek onda ćemo imati pravo stanje – rekao je Pejović.
U sprovođenju reformi, ključni problem, kako kaže, bio je inertnost zaposlenih u Narodnom muzeju.
- Ja sam naređivao da se stvari urade, ali je ipak bilo odugovlačenja. Ja sam umjetnik i nijesam neko ko bi dijelio sankcije zbog nerada, ali sam stalno insistirao da se radi i završava posao – rekao je Pejović.
Borozan: Rješavamo probleme
Direktorica Narodnog muzeja Vjera Borozan u pisanom saopštenju juče je istakla da je nova uprava Muzeja, preuzimanjem funkcije avgusta ove godine, pokušala da kroz velike napore sagleda stanje svih jedinica ove institucije i ažurno pokrene procese za njihovo pravilno funkcionisanje.
- U toku tog procesa, od Ministarstva kulture i zaposlenih u Narodnom muzeju dostavljeni su podaci koji, između ostalog, ukazuju na anomalije u više zbirki u raznim jedinicama Narodnog muzeja.
Dio dostavljenih dokumenata istovremeno je ukazao na činjenicu da se za određene probleme znalo godinama.
Radi rješavanja utvrđenih problema započeti su ili nastavljeni revizioni procesi u svim muzejskim jedinicama.
Pojačana je kadrovska struktura u odjeljenjima ključnim za rješavanje pomenutih anomalija dovođenjem stručnjaka i nabavljanjem djela potrebne tehničke opreme koji će ovaj proces ubrzati.
Takođe su pokrenuti mehanizmi za rješavanje i ispunjavanje svih normi koje propisuju zakoni i pravilnici – navodi se između ostalog u saopštenju, koje potpisuje direktorica Borozan.
Ćuković: Kustosi i služba za dokumentaciju ometali reviziju
Ministarstvo kulture je još 2004. godine konstatovalo brojne neregularnosti u vezi sa vođenjem muzejske dokumentacije i tadašnjem direktoru Narodnog muzeja Petru Ćukoviću naložilo da u hitnom roku riješi nagomilane probleme.
Ćuković, koji je na rukovodećem mjestu bio od 1995. do 2007. godine, kazao je juče za Pobjedu da je pokušao da riješi probleme, ali da nikako nije mogao da uskladi stavove službe dokumentacije sa stavovima kustosa u vezi sa navedenim neregularnostima. To se, kako kaže, iz godine u godinu ponavljalo.
POBJEDA: Šta je bio problem u komunikaciji kustosa i službe za dokumentaciju?
ĆUKOVIĆ: To je stvar koja je i meni bila prilično nejasna. Davao sam nalog da se započne revizija. Sa stanovišta službe dokumentacije u to vrijeme, revizija se ne može uraditi ako se kustosi ne dogovore oko ključnih izraza ili pojmova.
Kako, recimo, opisati jednu sliku, pa kustosi moraju da se dogovore da na isti način tu sliku opisuju, da odrede ključne pojmove. To je nemoguće.
Primjera radi, kako ćete za apstraktne slike Fila Filipovića odrediti ključne pojmove? Pošto je to bio problem, predlagao sam da se radi elektronska revizija, a da se ključne riječi unesu naknadno.
POBJEDA: U redu, ali Vi ste bili direktor, pa zar nijeste mogli autonomnom odlukom da riješite interni problem?
ĆUKOVIĆ: Ja sam dao nalog na kraju da se napravi nova dokumentacija preko elektronskih formi, koja bi obezbijedila da se sve stvari i nepravilnosti na neki način razriješe u skladu sa preporukama koje je dalo Ministarstvo.
Taj rad je dugo išao u dobrom smjeru, da bi se došlo u konflikt i nakon mog odlaska iz Muzeja stvar je zaustavljena. Ne znam zašto, ali ogroman posao koji je Aleksandar Berkuljan napravio sa novom elektronskom dokumentacijom nije završen do kraja.
POBJEDA: Ako Vas dobro razumijem, Vi ste namjeravali da formirate digitalnu inventarnu knjigu muzejskih fondova?
ĆUKOVIĆ: Tačno. Ona bi omogućila da se svi problemi registruju i formiraju nove inventarne knjige.
POBJEDA: Da li su elektronske inventarne knjige bile po volji Ministarstva kulture?
ĆUKOVIĆ: Ministarstvo kulture je insistiralo da te inventarne knjige moraju biti pisane nalivperom, sa crnobijelim fotografijama. Rekao sam da je taj zakon donešen kad su fotografije bile crnobijele i da je insistiranje na tome sumanuto.
Sa druge strane, u vrijeme kada imate elektronsku formu, insistirati na pisanim knjigama je takođe sumanuto jer vam elektronska forma omogućuje da sve to odštampate i formirate knjigu. Ja sam insistirao na digitalizaciji i imao sam otpor u samom Ministarstvu kulture.
POBJEDA: Da li Vam je poznato u kom obimu su uvećavane zbirke Narodnog muzeja od 1962. godine?
ĆUKOVIĆ: Koliko ja znam, od 1962. pa nadalje nije ušlo mnogo predmeta u Narodni muzej. Znam da je za 20 godina prije mog dolaska u Umjetnički muzej ušlo svega nekoliko predmeta.
Koliko mi je poznato, nije otuđeno ništa, osim slika Vlaha Bukovca, koje su ukradene 1997. godine. To je prijavljeno policiji i nekim našim kanalima saznali smo na koji način su slike ukradene, a zatim preko Berkovića prebačene u Hrvatsku.
Čak su i dvije osobe iz Narodnog muzeja bile osumnjičene, policija je uzela stvar u svoje ruke, a do danas slike iz Hrvatske nijesu vraćene.
Sa tadašnjim crnogorskim ministrom kulture Branimirom Popovićem imali smo sastanak sa hrvatskim minstrom kulture. Pomenuo sam slike Bukovca i rekao da bi bio red da se te slike vrate. One nijesu vraćene. Siguran sam da ne mogu nestati i da će se vratiti Narodnom muzeju.
Ministarstvo: Osuđujemo neodgovoran odnos prema kulturnim dobrima
Ministarstvo kulture juče je osudilo višedecenijski neodgovoran odnos prema kulturnim dobrima. U saopštenju, koje je proslijeđeno svim medijima, ističe se da Ministarstvo očekuje izjašnjenje Narodnog muzeja.
- Ministarstvo snažno podržava aktivnosti Državnog tužilaštva radi potpunog utvrđivanja relevantnog činjeničnog stanja, rasvjetljavanja ovog pitanja u cjelini i utvrđivanja individualne odgovornosti i iskazuje spremnost na svaki vid saradnje sa nadležnim državnm organima – navodi se u saopštenju, iza kojeg stoji Direktorat za kulturnu baštinu Ministarstva kulture.
Ministarstvo kulture u proteklim decenijama uradilo je nekoliko analiza kojima su konsta tovani nedostaci u dokumentacionoj zaštiti kulturnih dobara, zbog čega je propisima iz 2010. godine, pored brojnih normativnih rješenja, predviđena i obaveza revalorizacije kulturnih dobara.
Nakon nadzora Ministarstva kulture utvrđeno je da je neophodno sprovesti reviziju muzejskog materijala i muzejske dokumentacije ukupnog fonda Narodnog muzeja.
Ta institucija je pokrenula postupak revizije, ali ga nije okončala. Shodno tome, Ministarstvo kulture je ponovo, u periodu od avgusta do oktobra ove godine, sprovelo upravni nadzor u Narodnom muzeju i ponovo naložilo da se završi revizija.
Pobjeda
