Dok vladajuća koalicija na čelu sa DPS-om razjedinjenoj opoziciji golovima puni mrežu, kaže Radončić, ona sjedi na klupi, između sebe se nadgornjava, svađa i pregovara hoće li na teren istrčati zajednički ili pojedinačno.
“Već je evidentno da opozicija pokazuje patološki strah od Đukanovićeve kandidature za predsjednika Crne Gore. Što treba razumjeti: njihove procjene govore da Đukanović u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnog političkog rivala”, ocjenjuje on.
Kada bi opozicija izašla sa zajedničkim kandidatom, dodaje Radončić, to bi možda bila nešto ozbiljnija politička utakmica, ali šanse za tako jedinstven nastup ovako pocijepane opozicije su male.
“Gotovo nikakve. Eto, recimo, ako kandidat opozicije bude Bečić, to će značiti da DF nema pravog kandidata, pa će veliki broj članova DF-a preletjeti kod Demokrata. Ako to, primjera radi, bude Ranko Krvokapić, veliki broj glasača DF-a i Demokrata će apstinirati ili će preći u neku drugu stranku, jer neće moći da naprave tako radikalan ideološki i nacionalni zaokret. Jer, što mačka rodi, to miša lovi”, procjenjuje on.
Ako, pak, opozicioni lideri samostalno nastupe, upozorava Radončić, doživjeće debakl.
Opozicija razmišlja i o nestranačkoj ličnosti.
“Nije tajna da svi lideri opozicionih partija u CG znaju da će podrškom nezavisnog kandidata, pogotovu ako potiče iz sfere uticaja neke druge stranke ili, pak, iz druge političke opcije, umanjiti svoj uticaj i u konačnici smanjiti svoje članstvo. Što se tiče jake nestranačke ličnosti u Crnoj Gori, ja takvu u ovom trenutku ne vidim. U slučaju da opozicija ipak pronađe nestranačku ličnost prihvatljivu za sve njene lidere, mislim da će, po logici stvari, on biti toliko politički beskrvan i siv da neće imati ozbiljnije šanse da pobijedi. Naročito ne Đukanovića koji, ne treba zaboraviti, pored ogromnog pobjedničkog iskustva i lične harizme, ima najjaču partijsku infrastrukturu i tradicionalnu podršku manjinskih naroda. A to je u startu gotovo nedostižna prednost”, ocjenjuje on.
Opozicija se, suma sumarum, našla u političkom lavirintu kroz koji tumara i još ne može da pronađe izlaz.
Prema njegovom mišljenju, crnogorska opozicija se ponaša kao razmaženo dijete.
“Njihovi lideri misle da je dovoljno da zavrište i zaplaču, pa će im odmah neko sa strane ispuniti želju i Đukanoviću zabraniti da se kandiduje. To bi, sportskim jezikom rečeno, izgledalo kao kada bi se koalicija manjih klubova, u Španiji, dogovorila i postavila sljedeći ultimatum Barseloni: da bi ovo prvenstvo bilo fer, protiv nas morate da igrate bez Mesija!”, kaže Radončić.
Crnogorska opozicija, dodaje on, ponašala se kao razmaženo derište i nakon poraza na potonjim parlamentarnim izborima.
“Ali džaba joj vika i povika: inostrani faktor vas priznaje onoliko koliko ste jaki u kući. Vladu DPS-a i njenih koalicionih partnera priznale su sve države svijeta. Tako će, u slučaju kandidovanja Đukanovića, tačnije njegove pobjede, biti i ovog puta”, zaključio je on.
