– Kada sam bio klinac, tata i kum su imali splav na Savi u Beogradu, gdje smo se svakog vikenda okupljali, družili se, roštiljali, pa i pecali. Tu sam prvi put osjetio ljubav prema tom sportu. Kasnije sam, preko drugog tatinog prijatelja, ozbiljnijeg ribolovca, koji me par puta poveo na pecanje, definitivno zagrizao za ribolovom. Tada sam prvi put uhvatio veću ribu od nekih 2 kg – priča nam Marko.
Otkriva da je imao 5 godina kada su mu prvi put dali štap za pecanje da lovi kedre u Savi, da bi vremenom to preraslo u strast i opsesiju, pa se jedan period bavio i sportskim, odnosno takmičarskim ribolovom, na šarane.
Ostvario je dosta dobrih rezultata, čak osvojio i par zlatnih medalja na nekim takmičenjima u Srbiji, ali kako su se sistem takmičenja i način ribolova mjenjali, izašao je iz svega. Posljednjih 4-5 godina riba isključivo za svoju dušu i to na što manje napadnutim rijekama i jezerima, gdje traži neki svoj mir i tišinu.
U Španiji ulovio soma od 2,5 metra, u Crnoj Gori 2 puta istu ribu
Najveću ribu kapiten Jadran Carina, ulovio je prošle zime u Španiji. Bio je to som težak 99kg i dugačak 2 i po metra. Marko, kao sportski ribolovac, 95% ulova -nepovrijeđene ribe, fotografiše i vraća nazad u vodu.
– Pogotovo velike ribe, koje se smatraju trofejima, obavezno se vraćaju u vodu. Dešavalo mi se, baš u Crnoj Gori na jednom jezeru, proljetos, dok su trajale pripreme reprezentacije, uhvatio sam ribu od 4-5kg, fotografisao je, vratio u vodu i prije mjesec je ponovo uhvatio na tom istom jezeru. Uporedio sam fotografije i po rasporedu krljušti shvatio da je ista riba – priča dalje Marko.
Period igranja u Španiji, za Barselonetu, obilježilo je ribanje sa prijateljem koji ima brod i gaji strast prema ovom sportu. Izdvaja lov na tune takozvanom spining tehnikom, kao i lov na zubaca na živu lignju. Pohvalio se ulovljenom tunom težine oko 50kg i zubacima do nekih 6-7kg. Ipak, priznaje:
– Morski ribolov mi ni blizu „ne radi“ kao slatkovodni. Ribolov na moru ne može da mi pruži taj mir koji osjećam kada sam na rijeci. More je 360 dana godišnje talasasto i vjetrovito, a nema zvukova koji se mogu čuti na rijekama – objašnjava on.
Marko je strastveni ribolovac koji u ribolovu ne traži uzbuđenje, već mir. Ali kad je riječ o uzbuđenju, otkriva da mu je ribolov na tune najatraktivniji i donosi najviše adrenalina.
– Taj mir kojem sve više težim posljednjih godina, ipak, me više vezuje za rijeku i to za potpunu divljinu, gdje na kampovanjima po 6-7 dana ne vidim niti jednog čovjeka – priča nam Marko.
U Herceg Novom se oprobao na ušću Sutorine, ali bez uspjeha. Zna poslije utakmica s Jadranom, da potraži neku rijeku ili jezero u okruženju, preko granice, za ribanje i meditaciju. No, Marko Petković, ipak, kaže: “Morska riba je ukusnija”.
