U istoriji naučno-fantastičnih filmova, godina 1977. upisana je crvenim slovom. Tada je svijet počela da pokorava franšiza „Star Wars“. Međutim, te iste godine, 16. novembra, planetu je osvojilo i SF ostvarenje „Close Encounters of the Third Kind“ u režiji Stivena Spilberga.Preteča svima dragog filma „E.T.“ postala je hit preko noći postavljajući ono vječito pitanje: „Jesmo li sami u univerzumu?“
Za ove tri decenije „Close Encounters“ dobio je brojne omaže (najsvježiji u drugoj sezoni serije „Stranger Things“) i postao neizbježan dio pop kulture. Prisjetimo se nekoliko zanimljivih detalja u vezi sa Spilbergovim bliskim susretima treće vrste u čast 30. rođendana ovog magičnog ostvarenja.
Papreni ugovorNekoliko mjeseci prije premijere Spilbergovog filma i prvog dijela „Star Warsa“, čuveni Džordž Lukas posjetio je set svog prijatelja u Alabami. Siguran u to da će Spilbergov film biti uspješniji, ponudio mu je 2.5odsto zarade „Star Warsa“, a zauzvrat tražio isto. Četrdeset godina i više od 303 miliona dolara kasnije, ne možemo baš reći da je „Close Encounters“ bio neuspjeh, ali izgleda tako u odnosu na proboj prvog filma iz Lukasove franšize. Dovoljno je reći samo to da Spilberg i dalje papreno zarađuje od Lukasove svemirske opere.
Dupliranje broja
Film je inspirisan stvarnim svjedočenjem i zabilježenim NLO slučajevima 1966. godine u Mičigenu. Bio je jedan od najgledanijih filmova 1977. Zanimljivo: godinu nakon premijere, brojprijavljenih NLO susreta porastao je za čak 50 odsto.
Porodično pitanje
Glavni lik, Roj Niri (Ričard Drajfus), je električar iz Indijane, čiji se život promijeni naglavačke nakon bliskog susreta sa NLO-om. Roj postaje toliko opsjednut ostvarivanjem kontakta s vanzemaljcima, da ga supruga ostavlja i bježi sa djecom. Spilberg je i dan-danas nezadovoljansvojim filmom zbog ovakvog prikaza Nirijevog porodičnog života. Trideset godina kasnije, kao odgovoran otac i građanin, tvrdi da je pogriješio zato što je bio mlad i nije shvatio da ne smije da veliča kao herojski bilo koji čin koji uključuje napuštanje roditeljskih obaveza.Kada bi Spilberg snimao „Close Encounters“ ponovo, Niri bi vjerovatno imao neku mnogo manje mističnu motivaciju da potrči za vanzemaljcima. Umjesto da ostavi djecu za sobom, vjerovatno bi pošao da ih spasi, zar ne?
Keri iz prvog puta
Najuzbudljivije sekvence iz Spilbergovog filma uvijek su bili bliski susreti. Režiser je kasnije rijetko uspijevao da ovako dobro spoji svoj dar za raspirivanje mašte ifilmsku radoznalost, ali i horor. U sitnim satima, igračke na jednoj farmi u Indijani oživljavaju, a Nirija pogađa zasljepljujuća svjetlost i čini da umalo zalevitira u kamionu! Ma samo ona četiri minuta, kada vanzemaljci uzimaju malog Berija od majke usred noći, jesu dovoljna da ovaj film rangiramo visoko među Spilbergovim ostvarenjima. Još kada znate da je tada četvorogodišnji Keri Gafi na setu bio prozvan „one-take Cary“ zato što je svaku scenu snimio iz prvog puta, onaj zagrljaj na kraju filma nekako bude još mrvicu slađi...
Sticanje znanja
„Close Encounters“ je poseban film i zbog načina na koji se Spilberg poigrava sa tadašnjim žanrovskim konvencijama. Vanzemaljci nijesu prikazani kao zastrašujući stvorovi, već kao uzbudljiva mogućnost za sticanje znanja i iskustva. Scenario „mi-nijesmo-sami“ odjednom više nije tako užasan. Upravo ova dobroćudna i sanjiva vizijavanzemaljaca kojinijesu prijetnja Zemlji jeste jedna od stvari koja najbolje karakteriše Spilbergove filmove.
Baš zbog takve vizije, samo pet godina kasnije nije bilo djeteta na planeti koje nije poželjelo da ima drugara koga će kriti u sobi, voziti na biciklu i štititi svojim životom. Pa kako da ne volite čovjeka?
Biljana MARTINIĆ
FOTO: mubi.com / theredlist.com
