Metodolog Miloš Bešić kazao je da je dječje prosjačenje u Crnoj Gori, kao i u regionu, problem koji se uglavnom vezuje za Romsku i Egipćansku zajednicu.
“Može da se posmatra kao sastavni dio kulture siromaštva i predstavlja strategiju porodičnog i ličnog preživljavanja“, kazao je Bešić.
Prema njegovim riječima, nedostatak saradnje i podrške roditelja djece je najveći problem u borbi protiv dječjeg prosjačenja.
„Roditelji su ovdje sastavni dio problema. Oni ili iniciraju i aktivno podržavaju prosjačenje vlastite djece ili se vrlo tolerantno odnose prema tom problemu“, istakao je Bešić.
Kako je rekao, nadležne institucije ulažu napore u borbi protiv ovog problema, ali imaju ograničen efekat zbog nedostatka porodične podrške.
Istraživanje "Dječje prosjačenje u Crnoj Gori - ključni nalazi i preporuke" realizovano je od 25. do 30. septembra u šest crnogorskih opština - Berane, Bijelo Polje, Podgorica, Nikšić, Bar i Tivat.
Bešić je saopštio da je u istraživanju identifikovana povezanost problema dječjeg prosjačenja sa nižim stepenom upisivanja u školama.
„Zadnjih desetak godina je napravljen određen napredak. Značajno je veći broj romske djece u školama, ali na toj tački moraju da se ulože dodatni napori jer je to najbolji put borbe protiv dječjeg prosjačenja“, poručio je Bešić.
On je ukazao na činjenicu da je u Crnoj Gori evidentno nisko učešće romske djece u obdaništima. „A pokazalo se da tamo gdje djeca pohađaju obdaništa ne samo da je dječje prosjačenje manji problem, već i drugi koji se tiču inkluzije Roma“.
Bešić je kazao da je loš socijalni i ekonomskli položaj Roma i Egipćana jedan od ključnih uzroka dječjeg prosjačenja.
„Takvi loši uslovi nisu opravdavanje ali se koriste kao mehanizam opravdavanja dječjeg prosjačenja“, dodao je Bešić.
Drugi problem, prema njegovim riječima, je nebriga roditelja prema djeci.
„Taj odnos se uglavnom zasniva i na eksploataciji djece u različitim oblicima i svjesnom insinuiranju djece da se bave prosjačenjem“, pojasnio je Bešić.
Treći uzrok dječjeg prosjačenja je,kako navodi, ogroman deficit u primarnoj socijalizaciji Roma i Egipćana.
Bešić je ukazao da su u istraživanju identifikovana tri ključna oblika dječjeg prosjačenja: porodično, spontano i organizovano.
Treći oblik prosjačenja, kada treće lice, obično iz druge države dovodi djecu kako bi za njega prosili, nije naročito prisutan u Crnoj Gori osim u primorskoj regiji.
Bešić je kazao da je u svakoj opštini, gdje postoje efikasni romski medijatori, situacija sa dječijim proosjačenjem mnogo bolja.
„Ovo se dešava zbog toga što Romi nemaju dovoljno povjerenja u nadležne institucije i ta komunikacija je otežana na mnogo nivoa. Bez medijacije ne možemo da očekujemo efikasnu inkluziju i rješenje problema“, smatra on.
Bešić je ukazao na nedovoljno efikasniu saradnju između nadležnih institucija i na činjenicu da među zaposlenim u institucijama ne postji dovoljan nivo empatije, brige i zainteresivanosti za probleme Roma.
Bešić je kazao da je problem prosjačenja najviše izražen u Beranama i Podgorici, a da ga u Tivtu uopšte nema.
Porodično prosjačenje je, kako je rekao, dominantan oblik u svim opštinama, a organizovano je najzastupljenije u Baru tokom sezone.
„Predrasude prema romskoj populaciji su izražene svuda osim u Nikšiću, dok je saradnja između nadležnih institucija najlošija u Baru i Bijelom Polju", rekao je Bešić.
Kako je dodao, opasnost od dodatnog nasilja je naizraženija u Podgorici i Nikšiću.
Bešić je kazao da gotovo svi ispitanici smatraju da je ideja dnevnog boravka odlična i da se pokazala vrlo efikasnom.
Taj dnevni centar, prema njegovim riječima, mora biti cjelodnevnog tipa sa sadržajima koji podrazumijevaju psiho-socijalni pomoć.
„Prihavtilište može da bude jedan od najboljih načina“, rekao je Bešić i dodao da nadležne službe moraju bolje da koordiniraju.
