Vijest da je Eni Klark, alijas St. Vincent, napravila pop ploču, samo je djelimično istinita. U maniru savršene postmoderne dive, Klark je servirala album „Masseduction“ koji više govori o tome šta pop muzika znači jednoj umjetnici iz indi svijeta. Meta-pop... kako to gordo zvuči!
Albumom „Masseduction“ Klark je još jednom potvrdila da joj apsolutno dobro stoji etiketa „Dejvid Bouvi našeg vremena“. Neobična kameleonka, kao i legendarni Zigi, polako zalazi u domen u kojem je sama predstava o njoj – njeno najveće djelo.
Meso za paparaceDama iz Oklahome, koja ima 35 godina, vrlo svjesno i vješto gradi sliku o sebi. „Masseduction“ je, ukratko, pokušaj Eni Klark da odigra igru skrivalice sa paparacima, novinarima, fanovima i svima koje je prethodnih mjeseci njen privatni život interesovao više od muzike. Jer, zamislite, upravo je ona ta koja se drznula da slomi srce Kari Delevinj, britanskoj manekenki i glumici koja je svojevrsno lice generacije!
Klark nudi „meso“ za žutu štampu od samog starta albuma, u pjesmama „Hang on Me“ i „Pills“. Ovdje možda čak i djeluje suviše apologetično, sa željom da se objasni ili opravda. U kovitlacu veza u kojima neko uvijek ostaje povrijeđen, Klark stiže do pjesme „Young Lover“ koja je vjerovatno i najdirektnija referenca na odnos sa Karom Delevinj – uz prilično zloslutnu asocijaciju na heroinsku zavisnost.
U međuvremenu, Eni uspijeva da dotakne mnogo tema u sebi svojstvenom maniru. U pjesmi „Los Ageless“ pjeva o odlasku iz velikog grada i nostalgiji. U „New York“ govori o tome kako ostaje vječito gladna osjećaja ostvarenosti, u gradu koji može sve ali ne i da smiri egzistencijalne nemire. Čak je i pjesma koncipirana tako da servira mnogo u ekspresnih dva i po minuta. Konstantno raste, ali na kraju ostavlja slan ukus na usnama jer nikako ne dostiže najavljeni vrhunac.
Euforija i nihilizam
Nove pjesme St. Vincent zaogrnute su u ruho euforičnog, lakog diska osamdesetih, ali ta prvobitna euforija polako prelazi ili, bolje reći, silazi u manični nihilizam u finišu albuma.
Kao Dejvid Bouvi u finišu albuma iz „berlinske trilogije“ (vrhunac njegovog stvaralaštva), Eni Klark u drugom dijelu ploče istovremeno silazi u Had i penje se do raja, igrajući se apstraktnim, višeznačnim asocijacijama rušeći klasične muzičke forme. Ostaje neuhvatljiva, savršena pobjednica u igri žmurke, skrivena na mjestu do kog je sigurno neće pratiti novinari žute štampe - ali fanovi apsolutno hoće.
Ploča „Masseduction“ je trijumf Eni Klark. Potpuno ostvarenje može da dosegne ukoliko neka od pjesama poput „Los Ageless“ dostigne status planetarnog hita. Klark je definitivno zaslužila da njen meta-pop zasjeni sve vijesti i žute stupce punjene gorčinom jedne propale veze. Stojan STAMENIĆ
Ocjena: 83/100
Link: https://www.youtube.com/watch?v=G8jxAKmojxY&list=PLxKHVMqMZqUQUfFESWyPZjbnFiWYqV9mQ
FOTO: hiresaudiomascentral.com
