Prije izložbe pred podgoričkom publikom, Đurović je imala zapaženo predstavljanje i u beogradskoj galeriji ULUS-a. - Nakon vrlo uspješnog predstavljanja u jednoj od najreferentnijih beogradskih galerija, u toku novembra podgorička publika, poslije dužeg vremena, ima priliku da pogleda seriju mojih novih radova. Moja prethodna samostalna izložba u Podgorici 2006. godine predstavljena je u galeriji „Centar.” Ovog puta takođe je u organizaciji Centra savremene umjetnosti, ali u prostoru Dvorca Petrovića - kazala je Đurović. U intervjuu za naš list, Nataša Đurović govori o aktuelnoj postavci i njenoj simboličkoj ravni, crtežu kao okosnici njenog rada, trenutnom stanju na crnogorskoj likovnoj sceni...
POBJEDA: Koliko je bilo zahtjevno suočiti se sa postavkom Vaših likovnih istraživanja u prostoru kao što je Dvorac Petrovića? U kojoj mjeri sam izložbeni prostor može da utiče na vizuelni, emotivni i intelektualni doživljaj djela?
ĐUROVIĆ: Pored muzejskih objekata savremene arhitekture i nekonvencionalnih prostora poput napuštenih fabrika, vojnih garnizona i sl. čest je slučaj da savremena umjetnost zauzima prostore starih restauriranih palata i dvoraca, kakav je i Dvorac Kralja Nikole na Kru- ševcu. U trajnom sjećanju mi je odlična postavka u Muzeju savremene umjetnosti Castello di Rivoli - Torino (restaurirani dvorac Savoja). Što se tiče moje izložbe, mogla bih uporediti postavku u ULUS-u i ovdje u Dvorcu. Svaka od postavki je zahtijevala poseban koncepcijski pristup. Prvi prostor je arhitektonski svedeniji, vizuelno cjelovit i svi radovi su direktno komunicirali jedan sa drugim. Izložbeni prostor Dvorca Petrovića inspirativan je za umjetnika, jer može svoju intimnu priču, svoju „ličnu istoriju” smjestiti u patinu i šarm stare arhitekture. Čini ga osam zasebnih prostorija. Postavku sam osmislila kao kontinuirani niz od osam cjelina, pri tom svaki prostor ima likovnu zaokruženost, ali istovremeno predstavlja konceptualni i vizuelni element izložbe kao cjeline. Iako su ove dvije postavke iste izlož- be potpuno različite, i svaka ima kvalitet za sebe, mogu reći da mi je postavka u Dvorcu posebno bliska, jer prostor je intimniji što pojačava meditativnost neophodnu mojim radovima.
Svi uspjesi naše likovne scene rezultat su individualnih napora
POBJEDA: Kako gledate na trenutno stanje u umjetnosti kojom se bavite? Kako biste okarakterisali aktuelni momenat na crnogorskoj likovnoj sceni?
ĐUROVIĆ:U razgovoru koji smo vodili na istu temu prije nekoliko godina, bila sam vrlo nezadovoljna i kritična prema stanju u oblasti likovnih umjetnosti u Crnoj Gori. Prevashodno misleći na mlade ljude i njihovu neizvjesnost i egzistencijalnu nesigurnost, osobito u svojstvu samostalnih umjetnika. Nažalost, ništa bitno se nije promijenilo od tada do danas. I dalje je najstarije crnogorsko strukovno udruženje - ULUCG samo jedna od brojnih NVO, ne postoji sistem tržišta umjetnina, ne postoje otkupi djela, rijetki su donatori i sl. Tom prilikom govorila sam i o dragocjenom kvalitetu većeg broja crnogorskih umjetnika, ali bez sistemske podrške koja bi taj kvalitet pretvorila u državni resurs. Što se tiče crnogorske likovne scene, ona je i dalje kvalitetna, veoma raznolika i brojna. Obiluje problemima, od organizacionih, prostornih do finansijskih. Svi uspjesi rezultat su individualnih napora umjetnika.
Opširnije u Pobjedi
