Piše: Bratislav KOKOLJ
Da, da - tu i svaku njegovu kolumnu prati fotos autora u pozi nalik onoj najčuvenijoj Rodenovoj skulpturi, "Mislilac", dabome.
Ergo, taj univerzalni, fascinantno upućeni, enciklopedsko-sveznaveni geostrateg, geopolitike i geozbivanja, nikad i nikako da se "izliječi" od hiper-boljke i gnjeva što, svojevremeno, nije izabran za ministra ili načelnika Vojske Crne Gore.
"Ne plašim se hrabrih - piše Zola u "Jadnicima" - već onih /pre/drskih, /pre/alavih, ambicioznih i narcisoidnih. Nešto slično sam prije pola decenije, o STAVU, komentarisanju i generalovom posrnuću pisao u POBJEDI, a traktat objavljen i na nekolika portala - (O)STAV GENERALE.
Neee, nije Blagoje Grahovac jedan iz plejade vrsnih partizanskih, pa i poratnih đenerala sa sjajnim Trifunovićem na čelu. Koji je, da se podsjetimo, svojom odlukom i obilje žestoke kritike - otpustio kućama spasivši stotine vojnika - koji minut prije žestokog napada hrvatskih branitelja na Varaždinsku kasarnu.
Neee, nijesi ti, đenerale, dostojan tvoga viteškog plemena i prezimena! Niti, uz oprost za neskromnost, nalik na moga pra-đeda Šćepana koji na Grahovcu steče tri rane i dvije medalje.
A, onomadne, na hercegnovskoj televiziji, sa gnušanjem slušah tvoju besjedu o tome kako žestoko spočitavaš, "beskrupulozno insceniranom" suđenju protagonistima državno-udarnog nepočiniteljstva...
I-još nešto đenerale: zar se ne stidiš što si pripadao vojnom vrhu (čast izuzecima) JNA čiji su bataljon, na izmaku minuloga vijeka - iz Slovenije promptno najurili pripadnici rezervnog sastava, teritorijalci i vatrogasci te, nama vavijek drage i uzorite dežele.
Bratislav Kokolj (82), novinar u penziji, eksplicite volonterski /kažu i agilni/ dopisnik iz Budve skromne, ali i vrlo citiranog uzorite i veoma citiranog crnogoraskog radija Antena M.
Nota bene -uz oprost za neskromnost: Ovaj demarš "predmetnom đeneralu" otpisuje rezervni kapetan JNA (provjeriti u Arhivi Ministarstva odbrane), dobitnik nagrade za Životno djelo RTV CG i pregršt zlatnih plaketa, nagrada, diploma i priznanja. A najdraži trofej - orden za hrabrost predsjednika Tita za petnaestosatno uživo izvještavanje iz studija Radio-Titograda - na tri jezika na dan katastrofalnog zemljotresa 15. aprila 1999. godine, ovim pujtem molim da ga, za koju godinu, zakopaju sa mnom na Čepurcima.
Još jednom se izvinjavam zbog neskromnosti, jer ovo nije "generalska autopohvala ili sušta narcisoidnost - već istina i inat da gospodinu /nikad drugu) đeneralu, da mu se ovijem putem ne obraća tamo neki autsajder ili novinarski insajder - Bratislav Kokolj, od Nikole oca i pomenutog Šćepana prvoborca sa Grahovca.
