Društvo

U pakao zbog ćara paša i subaša

Prema višemjesečnim Pobjedinim istraživanjima, počev od prvih težih vojnih poraza takozvane ISIL- države, pa do prije mjesec dana zarobljeno je oko stotinu džihadista porijeklom iz zemalja Zapadnog Balkana, a među njima i trojica državljana Crne Gore.
U pakao zbog ćara paša i subaša
Portal AnalitikaIzvor

Riječ je o braći Feridu i Adnanu O. iz Bara i Dinu A. iz Podgorice. Dina su zarobile formacije sirijske vojske pod Asadovom kontrolom, dok se sumnja da su barska braća pala u ruke paravojske koju kontrolišu frakcije sirijske opozicije uključene u antikalifatsku koaliciju, ali bez direktnih veza sa jedinicama regularne armije

Prema podacima Pobjede, uglavnom zasnovanim na informacijama veoma dobro obaviještenih aktivista navodno humanitarnih organizacija poput mitrovičkog ogranka Rinia islame (Islamska omladina) i novopazarske filijale kačaničkog Eshila (Savjet), najviše zarobljenika je porijeklom iz Bosne i Hercegovine i iz Sandžaka.

Dominantno, riječ je o muslimanima bošnjač- ke nacionalnosti koji se prema mišljenjima brojnih sagovornika već godinama tretiraju kao najslabija karika u lancu takozvane balkanske brigade. Jedan od lidera sandžačke Rinie, Orhan K. objašnjava i razloge: logističke baze, centri i ćelije, protokom vremena, sve više su se hermetizovale i bez ikakve ozbiljnije međusobne saradnje pretvarale su se u potpuno odvojene paradžemate, odnosno autistične zajednice čije su paše i subaše marile isključivo za sopstveni ćar.

Kao ilustraciju on navodi i primjere sljedbenika Abida Podbićanina, radikalnog islamiste rodom iz Prijepolja, inače osnivača novopazarskog Furkana, s jedne i Nusreta Imamovića, iz BiH - Gornja Maoča - s druge strane, koji su svojim djelovanjem učinili sve da pocijepaju vjersko biće bošnjačkih muslimana i praktično ih udalje jedne od drugih (bosanske od sandžačkih), nudeći ih kao najjeftiniju žrtvu kojoj istovjernička solidarnost nije neophodna.

Zato je, kaže, najviše poginulih, nestalih i zarobljenih islamista upravo među Bošnjacima, što je čak i u vremenima najizrazitije oskudice relevantnih informacija „sa lica mjesta“ bilo i statistički dokazivo.

Jednostavno - trebalo je samo pažljivo pratiti objave o dženazama, od okoline Tuzle, preko Kalesije i Sarajeva, zaleđa Tutina i Novog Pazara, mitrovičke Bošnjačke mahale, pa do Rožaja, Plava i Bara.

Opširnije u Pobjedi...

Portal Analitika