Ova po mnogo čemu jedinstvena knjiga, čiji su izdavači: Nova knjiga iz Podgorice, JU “Grad teatar” iz Budve i Kosmos izdavaštvo iz Beograda, sadrži Pavićevićeve razgovore sa preko 70 najznačajnijih stvaralaca iz Crne Gore, zemalja regiona i svijeta iz oblasti književnosti, pozorišta, filma, likovne umjetnosti i muzike.
Pored ostalih, knjiga sadrži intervjue sa piscima i pjesnicima Desankom Maksimović, Danilom Kišom, Miloradom Pavićem, Borislavom Pekićem, Mirkom Kovačem... rediteljima: Emirom Kusturicom, Veljkom Bulaićem, Dejanom Mijačem, Lordanom Zafranovićem…., glumcima: Rade Šerbedžijom Ljubom Tadićem, Mijom Aleksićem, Petrom Kraljem... likovnim umjetnicima: Dadom Đurićem, Batom Mihailovićem, Oljom Ivanjicki, Milošem Šobajićem i ostalima.
Govoreći o knjizi razgovora, poznata književnica i rediteljka Vida Ognjenović iz Beograda, koja je napisala predgovor za knjigu je pored ostalog kazala da je Ranko Pavićević, kao vrsni novinar u naše vrijeme, hrabro uzeo na sebe tu tešku ulogu, modernog Geteovog Ekermana i odlučio da mnoge umjetnike, različitih umjetničkih grana I opredjeljenja, podstakne da govore o složenim temama i još složnijim idejama koje ih zaokupljuju, muče i izazivaju da se sa njima sučeljavaju i bore. Pavićević je pažljivo slušao, ispitivao i bilježio njihova razmišljanja, o umjetničkim izazovima i nezadrživom nagonu, da na njih odgovaraju, najprije svojim djelom, baš kao i svojim gradjanskim bićem i angažmanom.
Obrazovan novinar, zainteresovan za djelo I ličnost umjetnika kojeg susrijeće, Pavićević razgoovor očigledno ppriprema, kao iznimnu priliku za neposrednu komunikaciju sa osobom, čije životno I umjetničko iskustvo cijeni, smatrajući ga važnim i zanimljivim, ističe Vida Ognjenović. Zato nastoji, da svog sagovornika navede, da o tome govori otvoreno i slobodno, kako bi taj govor bio izvoran u svojoj ispovjednoj postavci. On u tome uspijeva podjednako dobro kada vodi razgoovor sa istaknutim književnikom, nagradjivanim slikarem ili vajarom, proslavljenim glumcem, rediteljem svjetskog ugleda, pjesnikom čije su stihove generacije učile napamet, poznatim dramatičarem, ili sjajnom operskom divom. Uspijeva što svacald nastupa gospodski, sa respektom prema činjenicama i ličnosti koja nastoji u razgovoru sa njim, da ih protumači, baš kao što se, vjerujem, Ekerman ponašao prema Geteu I njegovim stavovima.
Valja istaći, kazala je Ognjenovićeva, da to nijesu razgovori vođeni, da bi se popunila novinska rubrika. Ničeg prigodnog nema u Pavićevićevim pitanjima, nikakvih sitnih novinarskih zamki, nimalo nedolične radoznalosti.Ništa od površne duhovne koketerije, da bi, bez obzira na ozbiljnost , čitaocima priredio I malo golicave zabave, pa i na račun sagovornika. Daleko od toga. Dijalog sa umjetnicima o umjetnicima i drugim stvarima je za ovog novinara, isuviše odgoovorna inteekualna avantura, da bi ga ičemu spolja novinarski prilagodjavao. Svako podeašavanje, ili manevarski predumišljaj, očigledno bi po njegoovom mišljenju bili čisti novinarski šverc. Sudeći po tekstovima intervjua, to je njemu zaista strano. Naprotiv, Pavićević je pravi saučesnik u dijalogu. On tim dijaloškim putem, riječ po riječ, pitanje po pitanje, na pravi način nastoji da sagovorniku pomogne, da o sebi i svom djelu,otkrije i formuliše suštinske stvari. Najprije istražuje njegova poetička uporišta, kao i stavove prema umjetničkim kao i društvenim sukobima i dilemama.
Ranko Pavićević je je zaista dragocjen intervjuer, koji sagovornike svojim pitanjima navodi i inspiriše da promišljaju i ona umjetnička uporišta, za koja se na prvi pogled smatra da se podrazumijevaju. U takvim razgovorima, stvara se izvjesna autopoetička biografija i njihovih ostvareanja što je uočljiv rezultat koji čini, da je svaki njegov intervju, daleko više od pukog novinarskog napisa. Takav dijalog neposrednog svjedočenja ima značaj rijetkog dokumenta, ali je istovremeno i vrijedno književno štivo, što najbolje govori, da mu je pravo mjesto u knjizi, smatra Vida Ognjenović.
Antologija ovakvih intervjua jeste svojevrsni znakovnik u kome su iznijeti i objašnjeni pojedini gorući umjetnci, moralni i građanski postulati intervjuisanih umjetnika, ali istovremeno i vodič kroz složene i izukrštane staze znanja i mašte, sumnje i uvjerenja, života i nadživota, kazala je Ognjenović o knjizi razgovora Znakovi vremena.
