Na skupu „Vršnjačko nasilje-problem u srednjim školama”, koji je UNSCG organizovala u okviru III Generalne skupštine poručeno je da mediji treba da afirmišu pozitivne vrijednosti i daju više prostora uspješnim mladim ljudima koji će služiti kao pozitivan primjer svojim vršnjacima.
Generalni sekretar UNSCG, Jovan Bojović, kazao je da je najvažnije preventivno i zajednički raditi na problemu vršnjačkog nasilja, a, kako smatra, isključivanje učenika iz škole nije rješenje koje će trajno i adekvatno riješiti taj problem.
“Takvim gestom samo ćemo prebaciti problem na neku drugu instituciju, a učeniku koji je akter vršnjačkog nasilja ćemo uskratiti pomoć i podršku. Smatramo da se ovaj problem isključivo rješava preventivnim mjerama”, istakao je Bojović u PR centru.
Ako se programi prevencije u školama sprovode na adekvatan način, rezultat će, kako je kazao, rezultirati manjim brojem slučajeva vršnjačkog nasilja.
On je kazao da su u radnim grupama za izradu prijedloga izmjena zakona o gimnaziji i o stručnom obrazovanju, predlagali da za učenike, koji su iz bilo kojeg razloga isključeni iz škole, bude propisan poseban rad sa pedagoško psihološkim službama.
"Na taj način bismo uticali na srednjoškolce da iste propuste ne rade i u budućnosti i relevantne službe bi analizirale uzrok i radile na njegovm ukljanjanju. Nadamo se da će Ministarstvo prosvjete vremenom shvatiti važnot mjere koju smo predložili i početi da je sprovodi”, kazao je Bojović.
On smatra da se u vezi vršnjačkog nasilja ne smiju se zaobići roditelji.
“Danas živimo u društvu gdje je porodica rastrzana između vaspitavanja djece i borbe za egzistenciju. U takvoj situaciji roditelji provode malo vremena sa svojom djecom i tu nedostaje podrška i od strane psihološko socijalnih službi”, pojasnio je Bojović.
On je kazao da je problem i taj što mediji posvećuju vise pažnju programskim šemama koje loše utiču na mlade, od onih koji im pomažu da se razvijaju.
“Mediji moraju shvatiti svoju ulogu u ovom procesu i svoje programe moraju usmjeriti na pozitivne vrijednosti koje će dati mladim ljudima. Država ne može sama otkloniti problem i zbog toga svi zajedno treba da damo svoj doprinos u procesu rješavanja ovog problema”, rekao je Bojović.
Direktorica Gimnazije “Slobodan Škerović”, Zoja Bojanić Lalović, istakla je da škola mora da pruži odgovarajući ambijent u kome bi se učenici osjećali sigurno i slobodno da prijave ono što prepoznaju kao nasilje.
“Važna je saradnja stručnih službi, roditelja i škole, a smatram da je dobra organizacija najbolji način da se neke stvari na vrijeme prepoznaju i da se reaguje. Svaka škola je u obavezi da ima odgovarajući akcioni plan u borbi protiv nasilja, a jedan od važnih programa ovog akcionog plana jeste i program za preventivne akcije u suzbijanju nasilja”, ocijenila je Bojanić Lalović.
Da bi se reagovalo na vrijeme, potrebno je, kako smatra, razmišljati o svim elementima koji ukazuju na nasilje.
“Roditelji se često pitaju kome najprije da se obrate u školi i kakva je procedura. Razredni starješina je prva adresa, ali ukoliko smatraju da će pedagoško psihološka služba reagovati brže onda mogu prijavu da upute i ovoj službi”, pojasnila je Bojanić Lalović.
Pedagogica u Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, Slavica Vujović, smatra da se danas više govori o učestalosti vršnjačkog nasilja, jer društvo, kako je rekla, postaje osvješćenije da prepozna različite oblike nasilja.
“Takođe i uticaj medija je veliki, pa se informacije brzo šire. Kada je u pitanju fizičko nasilje čini mi se da je ono čak u smanjenju kod gimnazijalaca. Međutim, pojavljuju se drugi oblici nasilja, posebno internet nasilje, koje je u porastu i koje se teško prepoznaje i otkriva”, navela je Vujović.
Ona je kazala da je sve prisutnije nasilje među djevojčicama.
“Nekada su dječaci bili akteri određenih obračuna i tuča. Međutim, djevojčice su sklone socijalnoj izolaciji i različitim oblicima vrijeđanja, omalovažavanja i psihičkog nasilja”, istakla je Vujović.
Predstavnik nevladine organizacije (NVO) Juventas, Mićan Andrijašević, kazao je da je jedna od glavnih poteškoća u planiranju prevencije i suzbijanju vršnjačkog nasilja ta što nema adekvatne statistike o učestalosti te pojave, ni istraživanja.
“Neki dalji nedostaci su i slabi institucionalni mehanizmi u prevenciji vršnjačkog nasilja i nerazvijeni socijalni servisi koji su ponuđeni mladima koji nemaju baš prilagođeno ponašanje. Bilježimo i nedostatak nacionalnih politika iz oblasti vršnjačkog nasilja i nasilja u školama”, naveo je Andrijašević.
On je dodao da ni učenički parlamenti, organizacije civilnog društva i savjeti roditelja nemaju još uvijek dovoljno razvijene kapacitete da se nose sa tim problemom, koji treba rješavati prije svega kroz udruženo djelovanje cijelog sistema.
Maturant Gimnazije „Slobodan Škerović“, Marko Milikić, kazao je da u njegovoj školi nije bilo masovnih incidenta, ali da ima primjera vršnjačkog nasilja.
„Bila bi neistina kada bih rekao da nije bilo primjera vršnjačkog nasilja, jer je to toliko dubok i ukorijenjen problem da postoji u svakoj crnogorskoj školi. Mi nismo imali masovnih tuča, incidenata ili podijela, ali je bilo manjih incidenata“, pojasnio je Milikić.
Ono sa čim se Podgorička gimnazija dugo borila bilo je, kako je kazao, sajber nasilje, odnosno govor mržnje na internetu.
„Svjesni smo da je interenet danas, posebno za srednjoškolce platforma gdje mogu da daju svoje mišlljenje, a da to mišljenje često prelazi u govor mržnje i u nešto što narušava nečija prava i slobode. Ali Gimnazija je taj problem riješila kroz različite projekte“, naveo je Milikić.
On smatra da je neophodno da postoji umreženost i krovna organizacija koja bi povezala sve NVO i njihove inicijative sa institucijama sistema i srednjim školama.
„Takođe, bitna je saradnja pedagoško-psiholoških službi sa samim učenicima. Važno je da se između njih ostvari odnos koji je povjerljiv. U velikom broju crnogorskih srednjih škola psiholozi nažalost ne postoje, jer se zbog državnog budžeta mora uzeti u obzir broj đaka“, objasnio je Milikić.
Učenica u međunarodnoj školi Knightsbridge Schools International Montenegro, Saška Gomilanović smatra da je adolescentima potrebna podrška svih koji su uključeni u njihov život.
„Mi imamo svakodnevnu podršku od svih koji su uključeni u naše obrazovanje. Svi nastavnici, učenici i učenički parlamenti su tu za nas i vršnjačko nasilje je smanjeno na minimum", kazala je ona.
To je, kako ocjenjuje, jedini način na koji može da se radi da se iz korijena riješi taj problem. "Jer na kraju, kada dođe do velike tuče i kada se učenici izbace iz škole to samo lošije utiče na njihov razvoj“, smatra Gomilanović.
Tekst i foto: prcentar.me
