Osnovnu školu završila je u “Srbiji”, kao lučonoša, kao i Gimnaziju “Niko Rolović”. Za nju, nikada nije bilo dileme šta će upisati nakon srednje škole.
“Imala sam priliku dosta puta da putujem avionom i svakim letom želja je bila sve jača da se nađem unutar kokpita, kao član letačke posade. Uvijek me zanimalo šta se dešava iza tih vrata i kako se sve to odvija. Kako sam bivala starija, tako sam se sve više raspitivala i čitala o avijaciji, pričala sa ljudima koji su dio nje i tako još više vidjela sebe u toj sferi”, započinje Nina svoju priču za Barinfo.
Nina je student SMATSA, Vazduhoplovne akademije iz Vršca, jedne od najvećih akademija za obuku pilota i kontrolora letjenja u Evropi. Uslovi za upis na akademiju, pored uobičajenih, bili su da prođe sve ljekarske preglede i da položi prijemni ispit koji se sadržao iz pismenih testova iz matematike i fizike i pismenog i usmenog testa iz engleskog jezika.
“Što se tiče samog programa akademije, ovo je integrisani kurs za civilnog pilota koji traje dvije godine i sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela obuke. Završila sam teorijski dio koji je trajao 8 mjeseci i počela praktični dio, tj letjenje i letim već pet mjeseci. Na teoriji smo imali ‘progress’ testove i ‘final’ testove, uslov je bio položiti sve ‘progress’ testove da bi se moglo izaći na završni ispit. Nemamo klasične ocjene, samo ‘prošao ili pao’. Takođe imamo i ispite iz letenja”, objasnila je.
Ispit za prvi samostalni let - “laširanje”, prema Ninim riječima je “nešto posebno”.
“Taj osjećaj je zaista neprocjenjiv i neopisiv. Kada sam čula da instruktor-ispitivač javlja kontroli letjenja da ću ići na samostalni let i kada je izašao iz aviona, a ja po prvi put ostala sama, osjećala sam kako se san polako ostvaruje... U tom trenutku bila sam u stanju da poletim i bez aviona, a nakon prvog samostalnog slijetanja, sačekali su me moje drage kolege i instruktori ogromnim aplauzom i prilazili da mi čestitaju. To je nešto što se pamti cijeli život i sad mi srce zaigra istom jačinom kad se sjetim svega. Od toga dana sam mjesecima letjela sama, položila ispit iz solo ruta i time završila samostalno letjenje. Sada prelazim na novu Cessnu 172 i započinjem instrumentalno letjenje”, kazala je Nina.
Porodica ni u jednom trenutku nije bila protiv njene odluke, već su joj bili najveća podrška.
“Kada sam im kao mala govorila da želim da postanem pilot, iskreno, nisu me baš shvatali ozbiljno, jer dijete kao dijete, svašta bi htjelo da bude kad poraste. Kada sam bila u trećem razredu srednje škole roditelji su me pitali jesam li još pri tome, a kada sam im potvrdila, shvatili da je to stvarno ono pravo. Tada sam prvi put i odradila ljekarski pregled za pilote na “VMA” u Beogradu, kako bih znala da li ću dobiti ljekarsko uvjerenje da sam sposobna da upišem pilotsku akademiju”, istakla je Kralj.
Kada završi akademiju, Nina bi, kaže, voljela da se vrati u Crnu Goru i da karijeru započne u kompaniji “Montenegro Airlines”.
Da nije pilot, opet bi, ističe, odabrala neku profesiju vezanu za avijaciju.
“Ova profesija nosi toliko lijepih stvari, kao na primjer sam pojam letjenja i upravljanja avionom, putovanja širom svijeta... Ali nosi i dosta odricanja, krade slobodno vrijeme i traži disciplinu. Ja sam svega toga bila svjesna kada sam se odlučila za ovaj poziv i nisam se ni na trenutak razmišljala da odustanem, jer osjećaj koji imam kada vidim avion i želja da sam u njemu mi to nisu dozvolili. I, kao što jedna izreka kaže ‘izaberi posao koji voliš i nikada u životu nećeš morati da radiš’”, zaključila je Nina.
IZVOR: Barinfo
