“Čujem i čitam da je cetinjska filijala Beogradske patrijaršije iskazala zadovoljstvo što je vraćen krst na Sat kulu u Podgorici. Pozdravli su odluku gradskih vlasti da ga ponovo postave, I zahvalili se bogu što su tim činom, vele, obradovali ljude dobre volje koji poštuju sve tri vjere. Zapanjen sam da neko može da donese takvu odluku, a još više da je pozdravi i tvrdi da su njome obradovani ljudi dobre volje.Takvome činu se mogu obradovati samo zlovoljni. Prvo se pitam,kako je neko sa stanovišta struke mogao da zaobiđe imperativnu normu upisanu u članu 96 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Između ostaloga, u tom članu piše: Restauracija je vraćanje nedostajućih djelova kulturnog dobra i odstranjivanje neautentičnih djelova i dodataka kulturnom dobru, u skladu sa njegovim izvornim oblikom i svojstvima. Zna se da je Sat kula građena 1667.godine, i da na njoj nije bilo nikakvoga obilježja sem sata, a da je krst stavljen tek krajem devetnaestoga vijeka. Ako je sve ovo dobro poznato svima koji su odlučivali u vezi njene rekonstrukcije, pitam se, kako se usuđuju da tvrde da je orjentalna Sat kula u svome izvornome obliku imala na vrhu krst, i da je on njeno svojstvo. Zato bih one koji su tako odlučili, uprkos Zakonu, pravdi i ljudskosti, upozorio na jednu biblijsku mudrost: „ko sije nepravdu, žanje nesreću“ (Izr. 22,8). Ovakvim činom koji vrijeđa građane islmske vjere i ovakvom izjavom svetosavske organizacije sa Cetinja, šalje se mračna poruka javnosti. Provociraju se međuvjerske i međuetničke rasprave koje mogu da izazovu mržnju i sukobe. Isti cetinjski nadpop koji upravlja ovom svetosavskom organizacijom u Crnoj Gori, prije 12 godina je postavio metalni objekat na Rumiji, i unio nemir u porumijskim selima i naseljima. Tako će i u Podgorici, ako mu se ne stane na put. Nijesu mudri u državnoj administraciji, oni koji tolerišu ovakve izjave i djela, i misle da se mogu s đavolom tikve saditi, a da im se o glavu ne obiju, I njima I svima nama“, navodi se u saopštenju koje je potpisao vladika Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo.
