Film „Spoor“ („Pokot“): Tragovima zaklane dobrote

 

Piše: Marija IVANOVIĆ

Pokušajte da se sjetite makar jednog subverzivnog hororističnog trilera o ekološkim i pravima životinja koji je ujedno detektivska priča i studija palanke ogrezle u nemar, neosjetljivost i korupciju. Nešto vam ne ide od ruke, zar ne? Sve to i mnogo više jeste film „Spoor“ („Pokot“, „Tragovi životinja“) u režiji Agnješke Holand. I zato je ovo čudnjikavo ostvarenje jedne od najvažnijih svjetskih režiserki nezaobilazan naslov ove filmske godine.

Poljski kandidat za Oskara za najbolji strani film 2017. godine vodi nas u malo selo na jugu Poljske, blizu granice sa Češkom. Među mještanima, koji se većinom bave lovom, živi Janina Dušejko (sjajna Agnješka Mandat-Grabka). Ona je vegetarijanka, astrološko blebetalo, ratoborna advokatica za životinjska prava koja svoje pse zove ćerkama i usamljenica koju svi smatraju ćaknutom i pomalo beskorisnom.

Bezazlena bakica

Dušejko na početku filma izgleda kao bakica iz Diznijevog crtanog filma „Lisica i pas“ – bezazlena i slatkasta, iako krstaški odlučna da se svađa sa komšijama zbog postavljanja zamki, ubijanja životinja van sezone i nemara prema šumi. Međutim, nakon što nestanu njena dva psa i nekoliko lovaca bude misteriozno ubijeno, baka se pretvara u Herkula Poaroa – sa jednom bitnom razlikom. Umjesto logičke, Dušejko koristi emocionalnu dedukciju.

Neobična žena ubijeđena je da lovce ne ubija čovjek, već priroda koja počinje da se sveti ljudima zbog uništavanja biljaka i životinja. Dušejko pokušava da ubijedi policajce, lokalnog sveštenika i poznanike u ovu naizgled suludu teoriju, ali niko je ne sluša.

Policija ne radi ništa čak ni kad dođe do kršenja zakona o lovu zato što su gotovo svi u njenim redovima strastveni lovci. Mrtvo društvo nema snage da se pobuni. Previše je ogrezlo u kocku, prostituciju, tiraniju moćnika i svakodnevicu u kojoj su dranje, mučenje i zarobljavanje lisica postali sasvim obične stvari. Crkva opravdava lovce, nazivajući ih ambasadorima Boga i čovjeka koji je stvoren da eliminiše „nižu vrstu“ i spriječi nastanak haosa u prirodi.

Košmar i bajka

Samo zamislite lice žene, koja je u dvorištu napravila groblje za ljubimce i čuva djeliće njihovog krzna da bi jednog dana mogla da ih klonira kada nauka dosegne taj nivo, kako sluša sveštenika koji govori da je grijeh tretirati četvoronošce kao ljude. Životinje nemaju duše i ne mogu da budu spasene. Nikada neće biti jednake čovjeku, jer takav je božiji poredak stvari. Samo je zamislite, dok se u pozadini čuje kompozicija u kojoj gotovo možete da čujete ropac ranjenih životinja.

Agnješka Mandat-Grabka perfektno iznosi ulogu inatne žene koja ne može da prestane da se bori protiv testosteronskog društva. Prateći njenu priču preživjećete ponovo svaku životnu traumu u vezi sa životinjama – od smrti Bambijeve majke u šumi do pogona smrti u košmarnom dokumentarnom filmu „Earthlings“. Kamera Jolante Dilevske i Rafala Paradovskog natjeraće vas da vidite i ljepotu i užas, jureći kroz šumu koja istovremeno izgleda kao košmarno, tvinpiksovsko mjesto zločina i predio iz magične bajke.

„Spoor“ je film koji ima rupa, ponavljanja, ne tako laganih promjena tempa i podzapleta, ali i te kako je vrijedan vožnje. Bez sumnje će ga najviše voljeti i promovisati borci za prava životinja. Ipak, film Agnješke Holand ima posebnu vrijednost baš zbog toga što je njegova junakinja ekstremna.

Rješenje samoće

Živimo u doba kada ljudi sve više kompenzuju nedostatak ljubavi drugih često pretjeranim posvećivanjem životinjama. Pod time podrazumijevamo ne prijeko potrebnu i ekstremno važnu borbu za zaštitu nevinih bića koja ne zaslužuju ovakav tretman od ljudske vrste, već ogromnu privrženost životinjama koja ukida svaku mogućnost saosjećanja sa „zlim“ čovjekom.

Ovaj film prikazuje šta se može dogoditi čovjeku koji u životinjama traži ekstremni spas i jedino rješenje za samoću. Ovdje nijesu košmarni samo eksplicitni kadrovi ubijenih i umirućih životinja i surovosti lovaca, već i opsesija i totalna samoća glavne junakinje koja nema empatije prema ljudima.

Dušejka je zapravo samo naličje priče o besramnom uništavanju prirode u ovoj hipnotičkoj bajki u kojoj Crvenkapa i vuk ne prestaju da mijenjaju uloge do posljednjeg kadra. Možda ćete biti uz nju kada se film završi, ali nikada nećete poželjeti da budete kao ona – jer dobrota koja je postojala u njenoj duši zaklana je isto kao i empatija u grudima lovaca. Ocjena: 7,5/10

Režija: Agnješka Holand Uloge: Agnješka Mandat-Grabka, Viktor Zborovski, Miroslav Krobot, Jakug Geršal, Patriša Volni Trajanje: 128 min