- Teško je reći kada će zakon biti usvojen. Čudimo se zašto je uopšte Zakon o slobodi vjeroispovijesti poslat Venecijanskoj komisiji da ga pretresa i ocjenjuje, jer na to kao država nijesmo obavezni, pa onda, pitamo se, kad će biti vraćen u proceduru, i na koncu, čudimo se i pitamo se što, koga i do kada ćemo da čekamo da se taj zakon usvoji u Skupštini – kazao je Vučinić Pobjedi.
Venecijanska komisija
On podsjeća na ocjenu CPC da je Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je povučen iz procedure pred Venecijanskom komisijom, pravedno i dobro riješio sva pitanja uključujući i pitanje korišćenja i pravo na služenje u vjerskim objektima.
- Njegovim 52. članom predviđa se da svi vjerski objekti za koje se utvrdi da su izgra- đeni državnim sredstvima do 1. decembra 1918. godine, ili su izgrađeni zajedničkim ulaganjima građana do iste godine, budu državna svojina. S takvim rješenjem mi se slažemo i za njega zalažemo. Sve, baš sve crkvene objekte u zemlji, izgrađene, čak, do kraja prošloga vijeka, izgradili su građani ili država, i zato su svi bili u vlasništvu države, nekadašnjih plemena, odnosno današnjih krajeva, sela i bratstava. Stoga su sve crkve i manastiri bili pravna lica, dakle, pravni subjekat za sebe. Početkom devedesetih godina prošloga vijeka, koristeći se silom i prijetnjom vojske koja je bila pod upravom Beograda, jednu petinu crkvene imovine, dio crkava i nekolika manastira, Beogradska patrijaršija je nezakonito upisala u svoje vlasništvo. Istorijat upisa, koji smo već zatražili i ubrzo ćemo dobiti od nadležnih, to će pokazati, i ubrzati proces povraćaja te imovine u državno vlasništvo. Upravo se vode pravni postupci koji bi trebalo da to pitanje riješe – kazao je Vučinić.
Intenzivno rade
Nedavno je, nakon nemogućnosti da sveštenstvo CPC održi parastos u Crkvi na Ćipuru, ministar Mehmet Zenka Anteni M izjavio da će sporove koji nastaju, kako se očekuje, riješiti zakon o slobodi vjeroispovijesti. Na pitanje da li činjenica da između dva subjekta koji predstavljaju pravoslavne vjernike traje zategnuta situacija, odnosno da dolazi do konflikta, može ubrzati samo donošenje zakona, iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava nijesu mogli precizirati datume. Naglašeno je, međutim, da se „intenzivno i u kontinuitetu bave inoviranjem nacrta tog zakonskog teksta o slobodi vjeroispovijesti“.
- Ne radi se o suštinskim izmjenama, već ove izmjene proizilaze iz potrebe da se uvaže relevantne primjedbe, sugestije i mišljenja koja su dobijena od zainteresovanih subjekata. U inovirani tekst Nacrta zakona biće uvrštene primjedbe, sugestije i mišljenja koja su u skladu s najvišim međunarodnim standardima u ovoj oblasti i u skladu s interesima države, vjerskih zajednica i svih građana – saopštila je Pobjedi generalna direktorica Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama Žana Filipović.
Prema njenim riječima, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nastavlja započeti, intenzivni dijalog sa vjerskim zajednicama kao i sa svim relevantnim društvenim subjektima, jer je, kako je navela, sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti imala i ima poseban značaj u heterogenom društvu kao što je Crna Gora.
- Zato je obaveza ovog ministarstva da iskoristi sve društvene, političke, ustavne i zakonske modalitete da ovo pravo zaštiti, uvažavajući posebnosti i razlike i istovremeno stvarajući preduslove za njihovu koegzistenciju – ocijenila je ona.
Vraćanje imovine
FIlipović je precizirala da se Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ne bavi pitanjem povraćaja i obeštećenja imovinskih prava vjerskim zajednicama, niti taj resor priprema zakon koji će tretirati to pitanje. Na pitanje da li je CPC, kao zainteresovani subjekt, upoznat o namjeri države da kroz zakon poseban zakon reguliše „vraćanje imovine“ vjerskim zajednicama, Vučinić je kazao da mu nijesu poznati motivi inicijative, niti što se kani definisati tim zakonom.
- Crkva kao institucija, ni crnogorska a kamoli srpska, nikada nije bila vlasnik crkvene imovine, čak ni Cetinjskoga manastira, pa nema osnove da joj se bilo što vraća. Zato je ta inicijativa pomalo nejasna – naveo je Vučinić. Prema njegovim riječima, do devedesetih godina prošloga vijeka sva imovina, koju danas koriste crkve i vjerske zajednice, bila je uzakonjena i upisana pod imenom vjerskoga objekta, ili njegovoga patrona.
- Na primjer, kao vlasništvo, recimo, Crkve Svetoga Đorđa, i tako redom. Dakle, imovina može biti vraćena crkvama i manastirima kao objektima, kojima je nakon Drugoga svjetskoga rata oduzeta, koji su bili i koji su i danas u državnome vlasništvu, sem onih objekata koje je Beogradska patrijaršija nezakonito upisala u svoje vlasništvo. Ta nezakonito upisana imovina mora prethodno biti uzakonjena na državu, pa tek onda da se povraćajem oduzete uveća, da se ne dogodi da se povraćajem uvećava fond nezakonito stečene imovine Beogradske patrijaršije – kazao je Vučinić.
On, međutim, ističe da nije jasno koji je smisao poslu kojim država sopstvenu imovinu, jednom imenovanu kao crkvenodržavnu, potom kao državnu, ponovo treba da upisuje kao crkvenu u državnome vlasništvu, kada je u svim slučajevima ta imovina državna.
- Ukoliko je to intencija toga zakona, iako u jednu ruku čudna, pozdravićemo njegovo donošenje. U protivnome, upotrijebićemo sva pravna i politička sredstva da spriječimo njegovo donošenje – zaključio je Vučinić.
(Pobjeda)
