On je istakao da, po Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, radi se o uobičajenom mehanizamu zaštite koji nije diplomatski. To znači, kako je rekao, da predstavnici NATO snaga ne mogu, kako se slikovito kaže, da rade šta hoće u zemlji u kojoj su na zadatku, već postoje „procedure u postupanju“.
- Osoblje članica NATO-a, kada je njihova aktivnost u Crnoj Gori, ili predstavnici Vojske Crne Gore kada su na zadatku u okviru Alijanse, imaju status koji je ekvivalent administrativnog i tehničkog osoblja u ambasadama – objasnio je Radić.
Prema njegovim riječima, ako je pripadnik NATO snaga učesnik nekog vanrednog događaja, recimo saobraćajne nesreće, obaveza je da se obavijesti ambasada njegove zemlje. On ne može, kako je objasnio Radić, izazvati neku nesreću, pozvati se na imunitet i „nestati“ preko ambasade svoje zemlje.
Više pročitajte u današnjem broju Pobjede
