Piše:
Vladimir Maraš
Što će crno čeljade kad ga u ovim varljivim vremenskim uslovima dohvati jesenja hunjavica, osim da gleda bogatu TV ponudu, s posebnim osvrtom na crnogorsko medijsko nebo. Vazda mene prehlada stigne u vrijeme vikend prajm-tajma, pa mi lakše padne. Gadžeti su s nama još malo pa i u kadama, ali vjerovatno sam ja već starijeg proizvodnog godišta, pa nekako i dalje biram televiziju kao primarnu opciju kućne razbibrige. A tamo... Sve ljepše od ljepšeg, znate već.
*****
Jedna od popularnih emisija zabavno-muzičkog programa na Prvoj TV, „Tvoje lice zvuči poznato“, koja se prati i u Crnoj Gori, od onih je koje su na pragu da se mogu gledati. Samo naoko. Koncept je sasvim okej, humana namjena sedmičnih nagrada za svaku pohvalu, tehnološko-produkcijska supremacija veoma vidljiva. Onda shvatite da je jedan od gostiju - takmičara, veliki srpski glumac Branislav Lečić.
Pazi ti to, on lagano dobija zadatak da „skine“, recimo, Vesnu Zmijanac. Naš dragi Leka regularno pristane na to i toliko dobro odradi svoj dio posla da je čak i Jelena Karleuša oduševljena! 'Alo? Pa dobro Crni, bivši srpski ministre kulture, bio si bre Dečko koji obećava, bježao sam iz srednje škole početkom devedesetih da bih 7. put u tri dana gledao „Tri karte za Holivud“, bio si Šejtanov ratnik, bio si bre Profesionalac! A sad? Karleuša ti ocjenjuje kvalitet nastupa? Eeee...
Nego, razmišljam onako urednički, iz domena muzike, o ovoj emisiji. Kako je moguće da je vrijednost jednog Džastina Timberlejka, Vitni Hjuston ili Džordža Majkla izjednačena sa onim koliko vrijede Aca Lukas, Severina ili Dragana Mirković? Kad je to postao isti par rukava? Više se niko ne bavi ovim pitanjem.
Srbija je raspeta između fanova ove emisije i svih mogućih verzija pinkovih zvezdica, od 7 do 77 godina. Svi gledaju, uživaju. Još gore je razapeta Crna Gora. Kolateralna šteta, što bi se reklo. Samopristajanje na nestanak nacionalnog identiteta. Prošlo je 11 godina kako smo odlučili da neće biti tako, a sad smo u većem problemu nego prije, koliko me sjećanje služi. Tad smo imali, u zavisnoj Crnoj Gori, TV IN, Montenu i Blue Moon (sa bogatim noćnim programom). Sada je situacija sasvim drugačija. Gora. Imamo TV Vijesti i Javni servis koji se i dalje nalazi na analognom terenu političke borbe, daleko od bilo kakve programske i produkcijske inicijative. Za sada.
Dakle, u suštini, deceniju nakon referenduma, imamo crnogorske ekspoziture medija iz Srbije kao glasnogovornice naših nacionalnih interesa, najuticajnije i najgledanije medije. I ne vidim da iko govori o tome. Vjerovatno je do mene.
Brutalna promocija ruiniranih medijskih kriterijuma je preduslov, makar shodno zakonima ove države, da se nekima momentalno oduzme dozvola za ovu rabotu. Nego, mi smo tolerantno društvo, volimo prvo da upozoravamo mjesecima, godinama... Nadležni ćute. Za njih je sve okej. Možda se čeka neka anonimna prijava jer, po službenoj dužnosti u Crnoj Gori, odavno ne mora da se reaguje.
Kažem vam, ne postoji država na zemaljskom šaru koja se medijski potpuno predala kao Crna Gora. Kolabirala. Na aparatima je, a liječimo je andolima. Prigovorima, anonimnim interesnim prijavama i upozorenjima. U našoj medijskoj igri, prije isključujućeg crvenog, dozvoljeno je ispucati stotinjak žutih kartona.
*****
Digla se vidim kuka i motika na ambasadu SAD i Evropsku komisiju, kako se brkaju u unutrašnje rabote nezavisne i suverene države. Nije nam to nekad smetalo. Sad se plekaju u teren političke borbe za crnogorski Javni servis, pa još povrh svega i gle čuda, akciju predvodi TV Pink.
Znaju cijenjeni građani da je to ona televizija koja njeguje polusvijet u najgledanijim terminima, ona što ugošćavaljude upitnog kredibiliteta, samo gledanosti radi. Neka ih kad im može biti. E zamislite vi kad jedan takav medij krene u otvoreni konflikt sa ambasadom zemlje koja nam je osvjedočeni prijatelj?
Što se mene tiče, prihvatali smo mi arbitraže i nadgledanja (s debelim razlozima) od Amerike i Evrope i do sada, pa možemo vala i opet u vezi sa RTCG. Za red smo očigledno sami - nesposobni.
Da podsjetim, mi smo u otvorenim pregovorima sa EU o ulasku u društvo najrazvijenijih zemalja. Neće biti valjda, cijenjeni građani, da Ameri i Evropljani žele da nam demokratski napredak vrnu koji korak unazad? Prije će biti da su tu da nam ne dozvole da se okliznemo i stropoštamo u prošlost, ne tako davno viđenu. Sviđalo nam se to ili ne.
