Da Kit Harington, zvijezda HBO šoua „Game of Thrones“, nije koproducent, kokreator i glavni glumac istorijske mini-serije „Gunpowder“, novi projekat TV BBC ne bi dobio ni veliki budžet, ni svjetsku popularnost. Pompu oko trodjelnog serijala o čuvenoj „Barutnoj zavjeri“ posebno je pojačao podatak da je Harington, po majčinoj strani, potomak Roberta Kejtsbija, vođe katolika koji su se 1603. godine pobunili protiv Kralja Džejmsa Prvog.
Od dana kada je BBC objavio da će „Gunpowder“ biti snimljen, bilo je jasno da je ovo „passion project“ mladog glumca. Zato vjerovatno zaslužuje oproštaj zbog toga što je mislio da je rođen za ulogu svog pretka. Ali... možda i ne zaslužuje. Logičnije je očekivati, kada mu je projekat tako važan, da Harington bude spreman da prizna kako nema glumačke energije da iznese ovako zahtjevnu rolu. Nego, bi mu ga rabota, kao što se moglo naslututi nakon emitovanja prve epizode „Gunpowdera“ na kanalu BBC One.
Represija katolika
Početkom 17. vijeka Kralj Džejms Prvi nije održao obećanje da će kruna prestati sa represijom katolika koja je doživjela vrhunac tokom vladavine Elizabete Prve. Epizodu otvara tajno organizovana katolička misa u porodičnoj kući lejdi Doroti Dibdejl (Šan Veber) koja je u društvu Kejtsbija i rođake An Vou (Liv Tajler). Predstavnici vlasti saznaju da je katolički sveštenik Henri Garnet (Piter Mulan) skriven na njenom posjedu.
Pretraživanje kuće i skrivanje sveštenika u tajnim komorama u zidovima, koje su početkom 17. vijeka imale mnoge katoličke kuće u Engleskoj, snimljeno je sasvim pristojno. Da je režiser Džej Blejkson imao makar pola mozga Tarantina ili Polanskog bile bi nepodnošljivo-tenzične za gledanje, ali poslužile su svrsi. Kroz otrovni dijalog „papista“ i predstavnika krune tokom pretresa kuće objašnjen je istorijski kontekst događaja iz 1603. godine.
Najbolji dio epizode uslijedio je nakon odvođenja i javnog mučenja do smrti lejdi Dibdejl i nedužnog, mladog sveštenika Danijela Smita (Tom Ešli). Srebrnokosa žena, koja je umrla za Hrista i vjeru, jeste fiktivni lik, ali inspirisan ženom koja je doživjela istu sudbinu nekoliko decenija prije „Barutne zavjere“. Sudeći po recenzijama prve epizode u britanskim medijima, kreatori „Gunpowdera“ vodili su računa da isprate istorijske podatke i jasno pokažu koliku su patnju trpjeli tadašnji katolici.
Bilješka o patnji
Zato je iznenađujuća reakcija publike u Velikoj Britaniji koja je bila šokirana i zgrožena eksplicitnim nasiljem na malom ekranu. Prvo, govorimo o 21. vijeku koji je odavno ogrezao u krv, nasilje i eksplicitnost na televiziji. Drugo, kadrovi mučenja lejdi Dibdejl i obezglavljenja sveštenika nijesu dobili ulogu da šokiraju, već da dokumentuju istoriju kroz igranu formu.
I treće, tako grozomorno pogubljenje vjernika ima važnu dramaturšku funkciju. Tek nakon što je vidio ovaj užas, Kejtsbi je postao siguran u to da je nasilje opravdano zarad većeg dobra, iako u Bibliji piše da pravednik mora da prepusti pravdu Bogu i mane se osvete. E, ovdje dolazimo do problema.
Od prvog kadra, koji prikazuje Kejtsbijevu molitvu, nemoguće je izbaciti iz glave simbolično pitanje: „Quo vadis, Haringtone?“ Kuda ideš sa tim bolećivim pogledom i njunjavom energijom Džona Sniježnog? Kako misliš, sa takvom glumačkom pojavom, da uvjeriš nekoga da si ti fanatični borac za pravdu u čijem je umu rođen kompleksni plan za uzurpaciju prijestola? Kako, kada izgledaš kao neko kom čovjek ne bi mogao da povjeri obijanje trafike, a ne raznošenje parlamenta barutom i otmicu kraljeve ćerke?
Sekunde štrajka
Da se odmah razumijemo: Harington nije loš glumac. Sasvim je okej. Nažalost, to nije dovoljno za ovakvu ulogu. Ulogu Roberta Kejtsbija morao je da dobije glumac sa pojavom. Energijom. Sveprisutnim pogledom. Neko ko je u stanju da vas ubijedi da je Kejtsbi i van TV seta.
Sjetite se, na primjer, Megi Džilenhol u seriji „The Deuce“. Ili, konkretno iz prve epizode „Gunpowdera“, uvođenja lika legendarnog Gaja Foksa, najpoznatijeg člana „Barutne zavjere“. Tom Kalen učinio je da finiš epizode bude da-se-na-je-žiš. On je glumačka pojava. Imao je svega nekoliko sekundi, a uspio je da pojede sve ostale glumce, uključujući haringtonsko pokislo mače koje frkće.
Harington je najbolji u momentu kada Kejtsbi diže glas protiv krune i viče u parlamentu kako odbija da se pokloni bilo kojem čovjeku na Zemlji, čije meso i krv nijesu ništa svetiji od njegovih. Naježili ste se? Probajte da zamislite kakav bi štrajk na tijelu organizovale vaše dlake da je ovaj govor održao neki, na primjer, Lijam Nison.
Harington za sada izgleda kao slaba karika serije, ali vidjećemo šta će napraviti od Kejtsbija u preostalim epizodama. Njegova gluma svakako neće moći previše da ošteti, za sada sasvim pristojnu seriju, ako njeni kreatori zadrže pažnju gledalaca prikazom funkcionisanja tadašnjih zakona, političkim igrama Britanije, Španije i Vatikana, teorijama zavjere o papistima i biseksualnim intrigama u kraljevoj spavaćoj sobi. Jedini problem može da bude kratki format serije. Tri epizode možda neće ostaviti dovoljno vremena za dobar razvoj likova.
Ako ništa drugo, Kalen u ulozi Foksa i sjajni Mark Gatis kao makijavelistička kraljeva desnica, Robert Sesil, obećavaju dobre glumačke vinjete vrijedne trošenja tri sata života na „Gunpowder“. Marija IVANOVIĆ
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=r5X1vyCPA-U&t=2s
Tizer druge epizode: https://www.youtube.com/watch?v=xtLCJQVrRec
FOTO: denofgeek.com / buzz.ie / screenshot / bbc.co.uk
