Crna hronika

Sinđelić: Edi prijetio da će ubiti Đukanovića, ubili bi me da se nijesam predao

Suđenje optuženima u slučaju pokušaja terorizma na izborni dan 2016. godine nastavljeno je danas u podgoričkom Višem sudu, saslušanjem svjedoka saradnika koji je rekao da se zove Saša Sinđelić, ali da mu je kršteno ime Aleksandar. On je kazao da mu je Edi, od koga je primao naređenja i kojeg je upoznao u Moskvi, rekao da se na dan izbora pripremaju ulazak u Skupštinu, hapšenja u Crnoj Gori - poličara, biznismena - te da su govorili o smjenama sudija i uvođenju vanrednog stanja. On je naveo da je znao da je dio kriminalne organizacije, jer je trebalo da nabavi oružje, ali da je to uradio zbog Edija i zato što je protiv NATO-a, da se ne kaje i da Ediju i dalje bezrezervno vjeruje. Dodao je da je Edi, kada je cijela priča propala, bio bijesan i da je prijetio da će ubiti Đukanovića. Prema njegovim riječima, cijelu priču su izdali lideri DF-a, a on lično bi bio ubijen da se nije predao. Andrija Mnadić i Milan Knežević su udaljeni do kraja svjedočenja Sinđelića, nakon što su mu prijetili. "Ako ovaj šljam nastavi da priča to što priča, dobiće po vratu od mene", rekao je Knežević.
 Sinđelić: Edi prijetio da će ubiti  Đukanovića, ubili bi me da se nijesam predao
Portal AnalitikaIzvor

Tok suđenja

14.05 Nakon skoro petosatnog svjedočenja Sinđelića, suđenje je odgođeno za sjutra u 9 sati.

Sinđelić je rekao da je sav dokazni materijal predao tužilaštvu, da je spreman na poligrafsko ispitivanje i da ako nešto, makar 10 odsto, ne bude tačno od ovoga što je ispričao, spreman je da leži u zatvoru 40 godina. Govoreći o tome što je trebalo da se desi poslije 23 sata na dan izbora, on je kazao da ne zna.

"Ali, na jednom sastanku u Moskvi vidio sam spisak od 10-15 ljudi za koje kažu da su kriminalci u Crnoj Gori. Nijesam posebno obraćao pažnju, ali sam vidio ime i prezime Brano Mićunović. Pitao sam je li on političar, a oni su mi rekli da je kriminalac. Poenta za te ljude je da ih pogledamo, jer bi mogli da stanu na Milovu stranu i napadnu demonstrante", rekao je Sinđelić.

13.43 Sutkinja je udaljila do kraja svjedočenja Sinđelića,  Milana Kneževića i Andriju Mandića.

Knežević je Sinđeliću prijetio: "Ako ovaj šljam nastavi da priča to što priča, dobiće po vratu od mene".

Andrija Mandić mu je rekao: "Ovaj brabonjak je ubio čovjeka u Hrvatskoj". 

Sinđelić je kazao da je jedino ko je mogao da ga izda lideri DF-a.

13.30 Sinđelić kaže da je neko pokušao da ga ubije na Avali i da sumnja da su živi ljudi iz Rusije sa kojima je sarađivao.

"Da se nisam predao, bio bih ubijen, ali nisu htjeli da mi kažu od koga. To su mi rekli ljudi iz BIA-a. Onda je došao kod mene tužilac Čađenović. Nije mi izgledao ozbiljno, bio sam neprijatan prema njemu", kaže on. Dodaje i da im je rekao da će doći da svjedoči u Crnu Gori, ako mu oni garantuju bezbjednost, jer je htio da optuži ljude koji su izdali cijelu priču.

Govoreći o posljednjem susretu sa Edijem na Kalemegdanu, on je naveo da mu je Edi rekao da je sve u redu, da nije strašno što nijesu našli oružje.

"Rekao je da ljude treba vaditi iz zatvora, da se angažuju jaki branioci. Edi je rekao da nema potrebe da radimo bilo što više, da će vlada da se formira sa DF-om, da je novac dat preko Kadirova nekim muslimanskim strankama", rekao je on. 

13.25.Sinđelić kaže da Edi nije mogao da izda cijelu priču. Jedini koji su mogli to da urade su ljudi iz DF-a. 

"Imali su oružje, ljude, novac, imali su ljude u policiji, sudstvu. Niko nije imao bolje uslove da uradi prevrat. Smatram da isti ti ljudi sada slobodno šetaju", kaže Sinđelić. "Ovi ljudi iz Srbije su, kad su čuli za hapšenja, počeli da bježe, kako se ko snašao. Ti su ljudi i dalje na slobodi", dodao je Sinđelić.

13.10 Sinđelić je tražio da Sud zabrani prisutnima da mu se podsmijevaju. Sutkinja je odgovorila da će reagovati i da će pokušati da isprati sve što se dešava. Ona je prethodno opomenula prisutne da ne jedu bombone u sudnici.

Kaznila je sa 500 eura advokata Dražena Medojevića, jer je govorio a nije mu Sud dao riječ.

14.50 U međuvremenu postoji problem u komunikaciji između Velimirovića i Dikića u Podgorici, dodaje Sinđelić. 

"Velimirović je bio jako nervozan i žalio se da ne može da kontaktira Dikića na broj koji mu je dao. Sjetio sam se da bi moglo biti da Dikić ima problema sa romingom, pa da mu je poslao poruku na Facebook i da mu je Dikić odgovorio da će Nikola da preuzme telefon. Potom sam se opet čuo sa Velimirovićem koji je bio jako nervozan i stalno pitao za rakiju, što je bilo šifrovano ime za oružje. Na kraju se ipak nađu da mu Velimirović preda telefon i ključeve. Velimirović je pokušao da ubrza stvari, žalio se da su mu ljudi nervozni, ali sam mu dao do znanja da mora da čeka i da poštuje naredbe, Iako je trebalo da me pozovu kada se sve završi, niko to nije uradio, ni Dikić, ni Velimirović. Ja pozovem telefonom, niko se ne javlja.Telefoni nijesu više bili u funkciji. Onda sam od Edija i putem medija čuo da je uhapšena neka teroristička grupa. Našao sam se sa Edijem, koji je bio jako ljut i pita me gdje je oružje. Ja mu kažem da je sve organizovano, da je trebalo ključeve da da Dikiću. On mi je rekao da ih je Velimirović izdao. Rekao je da će Paju ubiti, da će ubiti Đukanovića", kazao je Sinđelić. Dodaje da je pitao njega da krene za Podgoricu, ili da nađe specijalca snajperistu, ili čovjeka koji radi sa eksplozivom, da novac nije problem, samo da se "to g...o ubije".

Dodaje da je za to angažovao Miloša Jovanovića.

12.40 Vidio sam se sa Pajom na požarevačkom putu i dao mu telefone koje je meni dao Edi, i objasnio mu kako da ih koristi, dodaje Sinđelić. Kaže da je telefon sa brojem 10 bio namijenjen osobi koja je trebalo da preda telefon nekom iz DF-a na skupu, pa je objašnjavao Velimiroviću kako da koristi taj telefon i da to bude samo da zove njega na broj 9, i da nikako ne zove broj 6, jer je taj broj trebalo da okrenu ljudi iz DF-a.

"Edi mi je tražio da još jednom provjerim da li je Velimirović nabavio oružje. On mi je poslao slike putem interneta. Vidjeli su se kalašnjikovi i nijesam više imao sumnje. Potvrdio mi je da je oružje prebačeno u Podgoricu. Vidio sam, međutim, da je prilikom predaje telefona bio malo nervozan. Tada nijesam znao ono što sada znam, a to je da je već igrao za policiju", rekao je Sinđelić.

12.25 Srijećem se i sa Dikićem, dodaje Sinđelić.  Naveo je da je od Dikića tražio da ode malo ranije da vidi raspored zgrada, a zbog toga što je Edi promijenio plan. Ta promjena plana je bila da telefon koji je planiran za Velimirovića treba dati Dikiću, jer je on pouzdaniji, priča Sinđelić.

"Ja sam mu tada objasnio sve što treba da radi, oko ulaska u Skupštinu. Bez pominjanja oružja. On je to prihvatio. Imao je dosta sumnjičavih pitanja, tipa - da je bolestan, što će ako padne... Rekao sam mu da nema šanse da ga ja iznevjerim. Dao sam mu riječ da ću ga izvući, ako se bilo što desi. Ja vodim računa o ljudima koje sam angažovao. Dao sam mu deset hiljada eura", rekao je Sinđelić.

12.10 U nastavku, Sinđelić kaže da se ponovo sreo sa Pajom Velimirovićem. 

"Paja mi kaže da je obezbijedio 50 "kalašnjikova". Tražio je 450 eura po "kalašnjikovu", znao sam da je to mnogo, ali računam da nije tražio novac za municiju. Vidio sam u međuvremenu da me stalno prati isti auto, ali sam mislio da ga je poslao Edi. Nijesam uopšte sumnjao da je to policija. Paji sam dao još 15.000 eura. Nakon toga sam se vidio i sa Bogićevićem u jednom restoranu kod Mladenovca. U toku mog razgovora sa Bogićevićem, kontaktirao me je Ristić, tražeći da se hitno vidimo. Bogićević mi je rekao da je već podijelio novac, da se sve odvija po planu. Ja sam mu tada dao dodatnih 15.000 eura i kažem mu da ako mu bude još trebalo, slobodno da me kontaktira", rekao je Sinđelić.

Onda krenem do Ristića, dodaje Sinđelić. 

"Kaže da mu traje još novca. Ukupno ću mu dati oko deset hiljada eura, u tom trenutku mu dajem 2.500 eura. Nijesam mu potpuno vjerovao, zato mu nijesam novac odjednom dao. Edi nikada nije pravio problem oko novca. Nijesam imao ograničen fond. Ukupno je potrošeno oko 200.000 eura i 10.000 dolara. Da sam mu tražio milion, dao bi mi. Cilj je bio da se stvar završi", rekao je on.

 

12.05 Ponovo sam se vidio sa Dikićem, dodaje Sinđelić. Kaže da mu je potvrdio da će da ide u Crnu Goru, ali da ne zna da li da ide ili ne na taj skup.

"Ja mu polako objašnjavam da će demonstranti da uđu u Skupštinu, ali mu ne pominjem oružje", dodaje Sinđelić i kaže da je njemu dao 5.000 eura.

Sutkinja ponovo opominje Andriju Mandića da se ne smije.

12.00 Sretao sam se sa Edijem nekoliko puta, dodaje Sinđelić. Kaže da su se nalazili na putu Smederevo - Beograd, kod Smederevske tvrđave. "Po internetu sam viđao da je dosta aktivan Nebojša Ristić. O tome sam sve obavještavao Edija i ništa nijesam radio bez njegove saglasnosti. Sa Ristićem sam se prvi put sreo kod Ade Ciganlije. Prije nego što sam ja njemu nešto rekao, on sam počinje da priča - kaže da je sve završeno i da ne treba slati ljude. Čudno je to što Edi ne poznaje Ristića. Ristić priča o nekim službama, a Edi nije bio dio te priče. Vidim da čovjek zna da će prevrat da se desi... Pričao je da sve može da se završi tako da se ubije Đukanović", dodaje Sinđelić.

11.50 Kako dodaje, Paja i on su se u jednom restoranu našli sa Bogićevićem. " Nijesam mu ispričao baš sve, ali jesam da demonstranti mogu da se pobiju sa policijom. Što je to strašno - da se malo pobiju... Ja ga pitam može li da organizuje ljude. On drži organizovan pokret, znao sam da ako on pristane, sve će biti u redu. Bogićević se isto žalio na finansijske probleme. Ja mu kažem da ću da mu pomognem i dao sam mu 2.500 eura", ispričao je Sinđelić.

11.49 Sinđelić nastavlja svjedočenje nakon pauze.

11.00 Sinđelić nastavlja da je u međuvremenu pomalo kupovao oružje, da je rijetko razgovarao telefonom u skladu sa instrukcijama koje je dobio od Edija i da ga je jednog dana pozvao Paja - trebalo je da se hitno vide sa Predragom Bogićevićem. Ispričao je da se sa Velimirovićem našao kod "požarevačke naplatne rampe", te da su se uputili ka Beogradu.

Zbog tehnićkih problem određena je pauza 10 minuta.

10.44 Sinđelić dodaje da se u međuvremenu čuo sa Edijem i dva puta vidio na Kalemegdanu.

"Tada sam mu prvi put pomenuo Dikića, ali to njemu ništa nije značilo. Više ga je intresovao Paja. Stalno me je pitao da li može da se vjeruje Paji, na što sam ja rekao da može... I prilikom tom susreta mi je dao 25.000 eura. Prvi put sam tu vidio da nešto nije u redu, da su se pojavila dva čovjeka koja su fotografisala. Jedan od njih je izgledao kao engleski turista. Ispostaviće se da je taj čovjek bio pratnja Ediju. Onda sam otišao kod Dikića, u Niš, koga sam našao preko Facebooka. Rekao mi je da je loše sa zdravljem i sa novcem i da bi da ide u Crnu Goru u manastir. Podsjetio sam ga da se znamo od ranije iz zatvora. Kažem mu da treba da se još vidimo, jer mu nijesam do kraja vjerovao. Ipak je on bivši policajac i htio sam da se konsultujem sa Edijem oko svega. Kako se žalio na loše stanje, ja mu dam 500 dolara, bukvalno mu uguram u šaku. Nikada me nije pitao zašto sam mu dao taj novac", ispričao je Sinđelić.

10.35 Sinđelić dodaje da je otišao kod Paje na Kosovo, da se sa njim dogovorio oko nabavke oružja, da mu je dao 15.000 dolara. Kada se vidio sa njim, nije mu, kaže, iznosio detalje već samo da treba da smijene vlast u Crnoj Gori. "On je dobar bio sa Predragom Bogićevićem i tražio sam da me sa njim poveže, što je on obećao da će da uradi", dodao je Sinđelić.

10.25 Sinđelić je u nastavku suđenja naveo da je vojvodu Paju upoznao 2013. ili 2014 u mjestu Brnja, na granici izmedju Srbije i Kosova, na nekom pomenu četničkom komandantu. Čovjek je bio ugledan, držao neku kafanu, on je neki lokalni vojvoda. On mi je pao na pamet kada sam razmišljao ko bi mogao da mi pomogne oko oružja. To sam predložio Ediju koji je sve naređivao od početka do kraja. Predložio sam Paju, evo sad vidim da se tako ne zove... Edi mi je ponovio da ljudi koji idu treba da što manje znaju i da će oni ući u Skupštinu tek kada uđu demonstranti DF-a", rekao je on,

Sutkinja je opomenula Mandića, Kneževića i Čađenovića zbog smijeha.

10.05 Sindjelić kaže da mu je Edi rekao da ne smije da se dozvoli da Đukanović izadje iz Podgorice, da mora biti uhapšen i da mu se mora suditi.

"Kazao je i da oni već duže prate Đukanovića i da mora da bude uhapšen, da će taj koji ga uhapsi, biti nagrađen", rekao je Sinđelić.

Dodao je da je cilj da unište Specijalnu jedinicu policije. Sinđelić je kazao da je Edi ispričao da je ta grupa od 50 ljudi specijalaca izuzetno sposobna, da neće imati problema sa policijom, a da će specijalne jedinice Crne Gore uništiti na putu do Skupštine, i da će to biti poruka ostatku policije koji potom neće ispaliti ni metak. Rekao je da će lideri DF-a da uđu u Skupštinu, da pozovu ostatak opozicije, i da bi napravili vanredno stanje i hapsili koga hoće", dodao je Sinđelić.

sindjelic1

 

9.50 On dodaje da mu je Edi rekao da su imali ljude iznutra, "da se mora sprovesti hapšenje u Crnoj Gori - poličara, biznismena". Govorili su o smjenama sudija, uvođenju vanrednog stanja. Nijesu pominjali imena lidera DF-a i shvatio sam da ostatak opozicije nije znao što se planira.

"Pričao je o organizaciji nekog skupa na trgu i da bi tim demonstratima značila puno podrška ljudi iz Crne Gore. On je tražio da ja sa drugim udruženjima organizujem da po dvoje, troje njih uđe u Crnu Goru. Nikakvi organizovani odlasci nijesu bili planirani. Ti ljudi su trebali da budu u nekim stanovima po Podgorici i okolini, da niko nije smio da zna da su tu. Trebalo je da čekaju da počne okupljanje na trgu, kada krene da se skuplja masa ljudi. On će da im da novac. Trebalo je da se skupi u početku oko 5, 6 hiljada ljudi, a da bi ovih 500 ljudi trebalo da se okupe oko nekog barjaka", kazao je on.

Dodaje da mu je Edi tražio da nabavi oružje i opremu kao za specijalni tim, ali i da ima nekog oružja po Crnoj Gori. "Meni je to bilo čudno, nijesam htio da mu kažem da sumnjam u lidere DF-a, nikada nijesam sreo lidere DF-a ali sam čuo dosta toga o njima po četničkim skupovima. Bio sam svjestan svega, da postajem član kriminalne grupe, iako je sam cilj pozitavan, znam da je nabavka oružja kriminalni čin. Ne kajem se nimalo jer sam to uradio za čovjeka kakav je Edi, ali se kajem zbog drugih..", kazao je on.

 

9.45 Sinđelić je dodao da ga je nakon nekog vremena Edi pozvao da odmah krene u Moskvu.

"Ja sam tada imao posla, nije mi se išlo i želio sam da sve to izbjegnem, ali on je rekao da mi pokriva sve troškove. Ja sam ga smatrao za uglednog čocjeka i nijesam htio da ga uvrijedim. Uzeo sam novac, radilo se o 800 dolara koji mi je poslao neko ko se zove Širokov. Tada nijesam znao da se radi o Ediju, i odletio sam za Moskvu. Sačekao me je Edi i jedan čovjek koji nosi neku karticu, mislio sam da se radi o obezbjeđenju aerodroma. On i meni okači karticu i kada smo došli do pasoške kontrole, taj čovjek je otključao neka vrata i mi uđemo u neki hodnik. Proveo me je, da ne moram da čekiram pasoš, službenim prolazom", rekao je on.

On je dodao da ga je Edi odveo do jednog stana i kazao mu da odmori i skloni svu tehniku, te da mu je dao neki manji telefon.

"Ja odmorim neko vrijeme, onda čujem da se otvaraju neke vrata i vidim da ulazi neki čovjek, kao biznismen, ponaša se fino, predstavlja se kao Ivan. Taj čovjek nikakvu priču nije pokrenuo, samo posmatra, i Edi odmah kreće da mi objasni zašto me je zvao. Da se radi zapravo o Crnoj Gori i da treba da učestvujem u nekim događanjima. Pitao me je znam li što se tamo dešava. Rekao sam da znam nešto uopšeno. Ja sam bio protiv vlasti, jer sam srpski nacionalista, monarhista, a oni su ze mene komunisti. Kažem ja Ediju da nijesam pratio ko je sa kim... On mi kaže da treba da budu izbori i da su oni pomagali ljudima i ranije, ali da oni ne mogu da dobiju izbore i da Milo uvijek dobija izbore... Ja to naravno potvrdim. I kaže on meni da su već dali ogroman novac za kampanju, za medije. Crna Gora hoće da uđe u NATO i ako sad opozicija ne dobije, više nema povratka. I pošto ja ne volim NATO, ja kažem da ću sve pomoći. Kaže meni Edi da je DF nosilac svega toga i da kontrolišu cijelu opoziciju. Imao sam stopostotno povjerenje u Edija, i sad ga imam... Edi kaže da je konačna odluka da se do kraja ide, da se na sve načine pomogne. On je dalje rekao da se, zbog svih krađa, ovi iz DF-a plaše da će ponovo da batinjaju ljude i da to ne treba dozviliti. Oni smatraju da ili neće dobiti izbore, ili ako ih dobiju da će ih neke kriminalne grupe napadnuti... Zato im je trebala oružana pomoć", rekao je on.

9.20 On je u nastavku iskaza rekao da ga je Edi uveo u neki stan, da mu je rekao da uvijek može da odustane od poligrafskog ispitivanja.

"Ljudi su stigli, bili u civilu, nijesu se ni predstavljali... Bilo je dosta pitanja, pitanja koja nijesu imala veze sa mnom. Mislim da su pokušali da me zbune, trajalo je četiri, pet sati... Nakon saslušanja, Edi me je vratio u hotel i rekao mi je da će ti ljudi da vještače taj snimak, da će nakon toga da odluče da li će da počne da rade sa njima", rekao je on.

"Onda me je Edi pozvao da se vidimo i rekao mi da je sve u redu i da možemo da radimo zajedno. On mi je ponudio novac i to ne bilo kakav novac. On mi je rekao da su mnoge organizacije tražile pomoć, da su je zloupotrijebile i da su zato vršili provjere", kazao je Sinđelić. Odveo me na aerodrom i dao mi pet hiljada eura za troškove. Ništa mi nije tražio da potpišem. Rekao je da je to samo za troškove. Održavali smo kontakte. Stalno je pitao kakvo je političkostanje", rekao je on.

"Prvi put sam izmedju februara i maja 2016. godine dobio poruku do njega u kojoj se pominje Crna Gora, i u toj poruci  Edi piše da u Crnoj Gori treba da se sruši Đukanović, da se sruši kriminalna banda i da ljudi izađu na ulicu..Ja odgovorim reda radi , jer sam smilio da je nešto vidio na TV i da se iznervirao, jeste u pravu si..", dodao je on.

9.05. Svjedok saradnik kaže da mu je ime Saša Sinđelić a da mu je kršteno ime Aleksandar. Rekao je da se bavi građevinskim radovima, da mu je boravište u Sremskoj Mitrovici, ali da radi u Beogradu. Kaže da je rođen 11. jula 1980. Kaže i da se bavio prodajom suvenira.

"Ostajem pri svjedočenju koje sam već dao i danas ću hronološki objasniti šta se sve desilo i kako je došlo do toga da ovi ljudi budu pohapšeni. Ja sam nacionalista Srbin koji drži do tradicije. Nijesam za to da bude granica među Srbima. Sarađivao sam sa ruskim udruženjima koji su kupovali suvenire od mene. Prvi put sam iz Srbije izašao 2013. i tada sam dobio pasoš. Niko u svijetu me ne pozneje kao Sašu, već kao Aleksandra, jer je želja mog djeda bila da se tako zovem. Imao sam sardanju sa ruskim kozacima, pomagali smo ljudima, dolazili su i neki koji su bili iz Luganjska i koji su dovozili izbjeglice. Vidio sam jednog dana da su se okupili neki ljudi i tamo sam upoznao Edija, tako mi se predstavio. On je znao da se zovem Aleksandar i da imam veze sa "Srpkim vukovima". Pitao me je kakva je situacija u Srbiji, na Balkanu. Vidim da je čovjek dobrostojeći. On mi kaže da bi mogli da sarađujemo, da je dobar sa ruskim biznismenima, da je monarhista - ja mu dam broj telefona, bez ikakve sumnje. U međuvremenu me je zvao neki čovjek iz Bjelorusije, iz Minska, kojeg sam od ranike znao i kaže mi da dođem tamo, da bi on mogao da mi organizuje neki posao. Iako sam se u početku nećkao, na kraju ipak odem kod njega. Čovjek se zove Ventislav Gujić. To je neka kao turistička agencija, u centru Minska. Ponudio mi je da se bavim nekom trgovinom, ali sam rekao da nijesam spreman da ulažem u sve to... Ja sam ga pitao što je bilo sa pričom oko prodaje suvenira. On mi je odgovorio da je htio da radi ozbiljnije stvari, na što sam ja bio jako ljut, jer sam morao da platim za kartu dodatnih 500 eura. Čovjek mi ke kasnije nadoknadio sav taj novac. Onda sam se vratio u Srbiju. Ali Edi me je povremeno zvao, da se javim ako budem dolazio u Moskvu. I zaista, 2015. sam u martu bio četiri, pet dana i tada mu se nijesam javio, ali sam u maju 2015. bio 15-20 dana i javio mu se. On je odmah došao i u razgovoru mi rekao da je razgovarao sa ruskim biznismenima, ali da oni vrše razne provjere, pa su tražili da me ispitaju na poligrafu. Bilo mi je čudno, ali sam pristao...", ispričao je Sinđelić na početku suđenja.

Suđenje je jutros nastavljeno nakon što je odbijen zahtjev za izuzeće sutkinje Suzane Mugoše, predsjednika Višeg suda Borisa Savića i predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića.  U sudnicu je ušao svjedok saradnik Saša Sinđelić. Tužilaštvo je tražilo da prilikom saslušanja Sinđelića javnost bude prisutna. Sinđelić se saglasio i rekao da godinu dana čeka da počne suđenje. 

Potrsjećamo, saslušanje Sinđelića, koji je trebalo da govori o planiranju neuspjelog terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, odloženo je juče jer je odbrana ponovo tražila izuzeće sutkinje Suzane Mugoše.

Advokati odbrane prethodno tražili su da se Sinđelić prije davanja iskaza podvrgne psihijatriskom vještačenju. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić rekao je da odbrana namjerno odugovlači postupak i da svaku prilliku koristi za to.

Odlukom suda juče je tom predmetu opet pripojen i proces protiv Bratislava Dikića, koji se vratio u sudnici nakon što je operisan u Kliničkom centru. Dikić je odgovarajuči na pitanja kazao da u oktobru 2015. nije bio u Crnoj Gori i da nije obučavao pripadnike SAJ-a nego pripadnike Posebne jedinice policije i ta obuka se više zasnivala taktički a ne za primjenu sile i za kršenje Ustava i zakona. 

Krivicu su ranije negirali Bratislav Dikić, Miloš Jovanović, Srboljub Đorđević, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Mihailo Čađenović, Dragan Maksić, Andrija Mandić i Milan Knežević.

Optužnicom Specijalnog tužilaštva obuhvaćeni su i dvojica ruskih državljana, Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, kao i srpski državljani Nemanja Ristić i Predrag Bogićević.

Optužnicom su obuhvaćena i lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević, dok se postupak protiv prevodioca DF-a Ananija Nikića vodi posebno.

Direktni prenos suđenje možete pratiti na linku: 

https://www.youtube.com/watch?v=pXoxWgjsZYI

V.R.N.

Portal Analitika