Tačnije: osim političkih tirada, izostali su dokazi koji bi opovrgli navode optužnog akta. Članovima četrnaestočlane grupe sudi se zbog optužbe da su u noći 16. oktobra prošle godine planirali izazivanje nereda i krvoprolića, hapšenje tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i na taj način – pokušali da spriječe ulazak u NATO. Ključne figure operacije bili su agenti ruske obavještajne službe GRU Eduard Šišmakov i Vladimir Popov koji su, prema navodima optužnice, osmislili kompletnu operaciju. Njima se sudi u odsustvu, kao i srpskim državljanima Predragu Bogićeviću, pripadniku ravnogorskog pokreta i Nemanji Ristiću, članu patriotskog udruženja.
PONUDE Ostalih deset optuženih, pred vijećem sutkinje Suzane Mugoše, iznijeli su odbranu, ali nijesu opovrgli detalje i dokaze koji im se optužnicom stavljaju na teret. Naprotiv: srpski državljanin Miloš Jovanović u potpunosti je priznao krivicu i iznio pojedinosti koje su dodatno poljuljale odbranu ostalih uključenih u planiranje akcije. Tako je Jovanović decidno potvrdio da mu je sunarodnik Aleksandar Saša Sinđelić nudio da bude dio logističke mreže koja je pripremala destabilizaciju Crne Gore i udar na njene institucije. Okrivljeni je naveo da mu to nije bilo prihvatljivo, ali da je ipak pristao na drugu Sinđelićevu ponudu, za koju je dobio 500 eura. Ta druga ponuda, ili kako je kazao ,,plan B“, podrazumijevala je da Jovanović dođe u Podgoricu, demolira kancelarije DF na Starom aerodromu, kako bi se stvorio privid da iza toga stoji vlast Mila Đukanovića. Prema svjedočenju, Jovanović je zadatak samo djelimično ispunio, lomeći kamenicama prozore na prostorijama. Molotovljeve koktele, iako je bilo predviđeno u dogovoru sa Sinđelićem, nije koristio. U svjetlu Jovanovićevog priznanja, zanimljivo je bilo čuti i odbranu bivšeg šefa srpske žandarmerije Bratislava Dikića. „TURISTIČKA POSJETA“ Nekadašnji vođa elitne policijske jedinice, kako je naveo u odbrani, bio je 15. oktobra, samo dan prije planirane akcije, u Podgorici i „turistički“ se fotografisao ispred zgrade Skupštine Crne Gore u pozadini, koja je bila ključna meta planiranog napada. Visoko obučeni profesionalac u iskazu navodi da se ne sjeća lokacija na kojima je bio sa svojom prijateljicom Kristinom Hristić, sa kojom je, kako tvrdi, ,,došao na odmor i da posjete manastir Ostrog“. Interesantno je da Dikić nije pružio logično objašnjenje za posjedovanje šest telefona (četiri njegova i dva prijeteljice Kristine) i preuzimanje još jednog - kriptovanog - od Mirka Paje Velimirovića. Taj kriptovani telefon navodno je trebalo da bude Sinđelićev poklon za njegovu prijateljicu Kristinu, koja je koristila konspirativni nadimak Nikola. No, prema navodima optužnice, upravo je kriptovani telefon Bratislav Dikić trebalo da preda jednom od lidera DF koji bi rukovodio akcijom, a koji dobro zna ruski jezik. Zanimljivo je da je visoki policijski funkcioner ranije ostvario bliski kontakt sa Sinđelićem: upravo je sa robijašem Sinđelićem 2006. godine pregovarao tokom pobune zatvorenika u Nišu. Stoga i ne treba da čudi što, jedanaest godina kasnije, Dikić ,,vrlo nevoljno“ uzima od Sinđelića novac za liječenje, prihvata njegov poziv da govori na skupu koji je Sinđelić sa određenim ličnostima organizovao u drugoj državi na dan izbora... Da je Dikićeva odbrana na staklenim nogama govori i njegov iskaz da je bio spreman da potpiše sporazum o priznanju krivice sa tužiocem Sašom Čađenovićem, ali do toga nije došlo zbog protivljenja glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
KRIPTOVANI TELEFONI odbrana lidera DF Andrije Mandića i Milana Kneževića, koji su pompezno najavljivali rušenje optužnice i razotkrivanje namjera tužioca Katnića, uglavnom je protekla u – političkim besjedama. Iako su kategorično negirali da su umiješani u krivična djela za koja ih Tužilaštvo tereti, i tvrdili da je sve osmišljeno ,,u kuhinji protivnika DF“ kako bi osujetili njegovu pobjedu 16. oktobra, Mandić i Knežević su odbili da se suoče sa pitanjima glavnog specijalnog tužioca. Knežević je u četvorosatnoj „besjedi“ potvrdio da je koristio kriptovani telefon za razgovor sa djevojkom u trajanju od dvije sekunde, konstatujući da za to vrijeme „ne može se uraditi ništa osim da se otvore i zatvore oči“. Lideri DF nijesu sporili ni poznanstvo sa Ananijem Nikićem, odlaske u Rusiju i, kako je Knežević izjavio, sve je rađeno uz saglasnost Predsjedništva Demokratskog fronta. Ni ostali okrivljeni nijesu pružili ni jedan dokaz koji bi osporio navode optužnice. Svi srpski državljani ispričali su da su posjetili Crnu Goru zbog skupa za koji su očito znali samo oni i organizatori. Iako je prije suđenja bilo nejasnoća vezanih za učešće optuženih u pripremi terorističkih napada, upravo su ih njihova svjedočenja otklonila. Procesu je prethodila višemjesečna propagandna akcija protiv glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, a glavni inspiratori bili su čelnici DF. Mjesecima prije podizanja optužnice pokušali su da ospore njegov kredibilitet, optužujući ga za ratne zločine, silovanje, kao i da je čitav proces montiran po nalogu Mila Đukanovića. Iznošenjem odbrane, čelnici DF-a su, ipak, ostali samo u zoni politike, bez izvođenja jednog dokaza kojim bi se opovrgla optužnica.
KLJUČNO SVJEDOČENJE Ako već nijesu koristili vlastitu odbranu kao sredstvo za pobijanje dokaza, što se onda može očekivati u nastavku suđenja? Mnogo toga će biti jasnije nakon 25. oktobra, kada će pred vijećem sutkinje Suzane Mugoše iskaz dati i ključni svjedok - Aleksandar Saša Sinđelić. On će se drugi put naći pred crnogorskim istražiteljima. Prvi put je to uradio pred tužiocem Čađenovićem, navodeći detaljno uloge i zadatke ključnih ljudi u operaciji: Bratislava Dikića, Nemanje Ristića, Predraga Bogićevića, Mirka Velimirovića i dvojice organizatora, Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova. Svjedočenje Sinđelića može biti zaista najbitniji, kritični, momenat na ,,suđenju vijeka“ za pokušaj terorizma. Ukoliko odbrana ne uspije da Sinđelića ,,izbaci iz kolosjeka“, ukoliko se nekadašnji borac iz Ukrajine bude držao ranije priče i ako se njegov iskaz poklopi sa dokazima koje nudi Specijalno tužilaštvo, onda će ljudima koje bude pominjao biti vrlo vruće na optuženičkoj klupi.
POBJEDA
