Terorizam se nije samo razvio, on je metastazirao, promijenio se u svojoj prirodi.Ne možemo imati toleranciju prema terorizmu i tvorevine kao ISIL se moraju uništavati. Vojne mjere mogu samo da smanje terorističku prijetnju, ali - one nijesu dovoljne. Mora se dublje razumjeti problem, shvatiti da će uvijek biti izazova koji će izniknuti, pojaviti se iz srca ljudi i žena koji su izopšteni, koji osjećaju da su im vrata mogućnosti zatvorena ili da njihovim životima nedostaje značaj. Neki od njih idu pod zastavu terorizma. Zato borba protiv terorizma mora da se vodi kroz kreiranje politike otvaranja mogućnosti, otvorenih vrata za ljude,ne samo da pronađu svoje obaveze, već smisao življenja, kaže general Vesli Klark u razgovoru za Pobjedu.
Nekadašnji zapovjednik NATO snaga u Evropi, boravio je dva dana u Miločeru, učestvujući na prestižnom međunarodnom skupu Global Sitizen Forum protekle sedmice.
Sedamdesettrogodišnjigeneral odavno ne nosi uniformu, ali mu se po gipkom hodu i okretnosti vidi da je bio utrenirani vojnik. Danas je biznismen, konsultant i, kako kaže, vlasnik male investicione banke koja pomaže ljudima da razvijaju projekte i poslove.
- U upravnim sam odborima i nekoliko kompanija. Radim u oblasti finansija, energije, bezbjednosti. Radim na Srenjem istoku, Africi, Istočnoj Evropi, ponekad i u Zapadnoj Evropi, a povremeno i u Aziji, nabraja Klark."Drago bi mi bilo da mogu da pomognem Crnoj Gori u poslovnom smislu", kaže Vesli Klark.
Njegova riječ, opservacije i analize pomno se slušaju, posebno kada govori o izazovima kolektivne bezbjednosti.
I kao da ga vrijeme nije sustiglo: prodorne plave oči i odsječna, jasna rečenica.
- Terorizam nije isti kao prije dvije, tri decenije. Prvobitne terorističke organizacije koje su bile centralizovane kao Al Kaida, prešle su vremenom u manje centralizovane organizacije koje je teško locirati, nadzirati. U jednom periodu, stvaranje ISIL-a je fokusiralo pažnju i ponovo centralizovalo ključnu organizaciju, ali ih raspad terorističke države ponovo tjera da se vrate na neke ranije forme da bi preživjeli. Moderne komunikacije i sajber prostor omogućavaju da radikalne ideje postanu dostupnije i primamljivije za mlađe generacije, Olakšale su i vrbovanje novih vojnika terorizma. Istovremeno, lakoća putovanja avionom, nepostojanje granica unutar Evrope, omogućile su kretanje terorista i stvaranje grupa spremnih na sve...
POBJEDA: I dalje se, kako ste rekli na panelu Global Sitizen Foruma, održava ta ,,mašina za stvaranje konflikta”. Mislite li da se vonim operacijama može uništiti terorizam?
KLARK: Ne vjerujem. Vojne mjere mogu da smanje terorističku prijetnju, ali će uvijek biti izazova koji će izniknuti, pojaviti se iz srca onih koji su izopšteni, koji osjećaju da su im vrata mogućnosti zatvorena ili da njihovim životima nedostaje značaj, da ne vide smisao svog života.
POBJEDA: Tvrdite da je potreban drugačiji pristup, drugačija strategija?
KLARK: Tako je. Morate da doprete do njihovih srca, da im date mogućnosti koje će oni zgrabiti da stvore smisao za sebe. Potrebno je da se pomogne da ti ljudi pronađu svoje obaveze, smisao življenja.
Ne može svako biti Šarl De Gol, on je imao veliki smisao života, ideju vodilju. Neki od nas su obični ljudi sa ciljem da steknemo porodicu, podižemo djecu i nadamo se da će potomci imati život bolji od našeg. Da neće praviti iste greške kao mi, da će imati bolji standard života.
Ali, zbog nepravedne raspodjele prihoda i bogatstva, ne može se po automatizmu reći da će sljedeće generacije raditi bolje, da će imati mogućnost boljeg života. I onda su ljudi prosto prinuđeni da traže smisao u nečem drugom; neki će se okrenuti misionarskom radu u hrišćanskoj crkvi, odlaze u Centralnu Ameriku i nalaze svrhu u služenju Bogu, drugi u nekim drugim težnjama...
Neki idu pod zastavu terorizma, osjećajući se odbačenima, izolovanima, bez vjere u budućnost i jedini izlaz vide u radikalizmu, fundamentalizmu. Siromaštvo i vjerski fanatizam samo su dio goriva kojim se puni mašina terora. Naravno, ima ljudi koji su prišli u ISIS, ne zato što su izgubili smisao u životu, već zbog toga što nijesu imali novca.Znate lida je ISIL postao najplatežniji poslodavac? Ako radite za Iračku vojsku možete imati 400 dolara za mjesec, a ako radite za ISIS zarađujete 600 dolara mjesečno.
Strategija borbe protiv terorizma podrazumijeva nalaženje smisla života svakog pojedinca.
POBJEDA: Da li u onome što čine svjetski lideri prepoznajete takvu strategiju?
KLARK: Svaki lider voli da bude inspirativan, svaki lider želi da bude poštovan, voljen i da mu se dive, ali transformacija tih ličnih potreba i zahtjeva u efikasne politike djelovanja je veoma teška. Zato što je činjenica da društvo i vlasti počivaju na materijalnom bogatstvu. Materijalno bogatstvo im omogućava da rade sve ono što misle da je neophodno za društvo. Bez toga, živjeli bi u haosu, loveći zečeve svakog dana da bi se hranili.
Oni sa večim bogatstvom imaju ijači glas u društvu injihova je odgovornost veća. U tom smislu, moramo se podsjetiti ranijih pisanja sociologa, čak i prvih ekonomista kao što je Karl Marks, koji su vjerovali da materijalni uslovi formiraju čovjekov um. Iz tih materijalnih razlika su proizašle klasne razlike, a sa stvaranjem klasnih razlika - sukobi su bili neizbježni.
Upravo zato najbogatiji ljudi moraju naći način da otvore vrata mogućnosti i obezbijede smisao i značaj za druge ljude.Vjerujem da ste đak iz marksističkog školovanja, porasli ste u ovom dijelu svijeta, čitali Kapital...
POBJEDA: Živa istina, marksizam je ovdje mnogima od nas dio porodičnog obrazovanja a Kapital kućna literatura...
KLARK: Onda vam je poznata Marksova teza o vojsci nezapošljenih. Marks je imao jako vrijedne uvide o kapitalu, o posjedovanju kapitala i njegovoj težnji da se akumulira i uvećava. To je, jednostavno, spoj stopa interesa (kamate) i vrijednosti novca koji čini da novac stvara novac. I što više novca imaš, možeš još više stvoriti. Možda je ovo banalizovana opservacija, ali mnogo problema se iz toga stvara, nepravedne raspodjele bogatstva pomjeraju vrijednosti, stvaraju očajnike. Očajničke grupe i očajničke države.Da zaključim - potrebne su suštinske promjene politike borbe protiv terorizma.
Vjerovatno sam malo otišao u širu elaboraciju...
POBJEDA: Ne, biće vrlo zanimljivo našim čitaocima. Kad već govorite o promjenama,intereresuju me Vaši pogledi na crnogorsku realnost, jer ste upravo Vi dio i naše istorije. Generale Klark, da li ste mogli zamisliti Crnu Goru kao članicu Alijanse, kada ste prije 18 godinabili zapovjednik NATO snaga tokom bombardovanja SR Jugoslavije, čiji je Crna Gora bilanevoljni, ali sastavni dio?
KLARK: Crna Gora je divno čudo moderne Evrope. Da, apsolutno. To pripisujem kulturi i vizionarskom vođstvu cijele generacije crnogorskih lidera, uključujući moga prijatelja Mila Đukanovića.
POBJEDA: Posmatrali ste Đukanovića iz vremena kada je bio uz Miloševića?
KLARK: Sjećam se, Milošević je Đukanovića često dovodio na brojne sastanke i taj visoki, mladi, čovjek nikada nije govorio mnogo. Ipak, još tada smo stekli utisak da postoji izvjesna distanca između gospodina Đukanovića i predsjednika Miloševića. Vremenom je ta distanca postajala sve jasnija i pretvorila se u otvoreni konflikt u kojem je Đukanović rizikovao, ali je i pobijedio.
A i vaša država je danas drugačija, promijenjena. Današnja Crna Gora je pravi izraz evropskih vrijednosti i vrijedan primjer promovisanja uloge pojedinca u stvaranju humanih vrijednosti.
POBJEDA: Je li članstvo Crne Gore u NATO posljedica tih vidljivih promjena i stremljenja ka Zapadu?
KLARK: Članstvo Crna Gore u Alijansi je veoma značajno, zato što je bila jedina zemlja na Jadranskoj obali koja je je bila ,,pukotina“ za NATO. U Crnoj Gori je bilo mnogo ruskih investicija. Ono što znamo o ruskom novcu je da je njegov najveći dio povezan sa državnim kompanijama Rusije koje se bave naftom i gasom. A kada imate posla sa ruskim biznismenima, veoma bogatim biznismenima, znate da oni moraju osluškivati što gospodin Putin želi.
Nije takav slučaj sa kompanijama na Zapadu. Možda je nevjerovatno ljudima iz Istočne Evrope da razumiju, ali ljudi iz, recimo, velikih kompanija u SAD, ne rade ono što Bijela kuća želi, oni čine ono što je u interesu korporacije i ne služe vlastima Sjedinjenih država. Čak pokušavaju da kontrolišu politiku Bijele kuće kroz donacije, ali je ne dobijaju naloge od nje.
Dakle: pridruženjem NATO-u, Crna Gora je odlučila bi da joj je važnije da se priključi zapadnim vrijednostima i Evropi, nego da prihvati milijardu dolara budućih ruskih investicija
POBJEDA: Da se vratimo na vrijeme vazdušnih napada NATO na SRJ. Operacija je imala za cilj da se zaustavi etničko čišćenja koje je zvanični Beograd, prema svim nalazima međunarodnih izvjestioca, sprovodio na Kosovu. Iz sadašnje perspektive, da li je ta vojna operacija bilo jedino preostalo sredstvo borbe protiv Miloševićeve ratne politike?
KLARK: Da.To je bilo posljednje preostalo sredstvo.
POBJEDA: Posmatrano sa vojne strane, bila je to neubičajena operacija - napadali ste tri mjeseca samo iz vazduha a ipak natjerali Miloševića na kapitulaciju i da, nakon Kumanovskog sporazuma, naredi povlačenje vojske sa Kosova…
KLARK: Znate li da smo odstupili odskoro svakog pravila ratne strategije u operacijama na Kosovu?!
Ako bacite pogled na ono što zovemo ratnim strategijama, vojnim principima, onda se podrazumijeva stvaranje nereda, korišćenje faktora iznenađenja, munjeviti napadi da se postigne zacrtani cilj. Dakle, postoji više univerzalnih principa ratovanja koje svi vojnici razumiju. Mi smo zaobišli mnoge. Umjesto siline prvog udara, počeli smo sa najmanjom silom; nijesmo koristili faktor iznenađenja, bili smo poptuno transparentni u našim namjerama i ciljevima; nijesmo doveli kopnene snage sa ciljem postizanja odlučujuće pobjede.I konačno: krajnji rezultat je ostvaren putem diplomatije, koja je potpomognuta kampanjom napada iz vazduha.
POBJEDA: Znači li to da je bila jedinstvena vojna operacija?
KLARK: Da, akcija "Saveznička sila” jeste jedinstvena. Prije svega zato što smo upotrijebili vojnu silu - kao posljednje pribježište.
Pokušali smo da pregovaramo cijelo ljeto 1998. godine. Ričard Holbruk je odlazio na sastanke sa Miloševićem. Zvao sam telefonom Miloševića i govorio: ,"Predsjedniče, molimo Vas ne vršite etničko čišćenje na Kosovu”. On je mirno rekao: "Generale Klark, ovo je moj sopstveni narod, naravno da neću raditi tako nešto“.
A upravo su njegova vojska i specijalne policijske snage to uradile. Krajem ljeta oko 400 000 ljudi sa Kosova - Albanaca - morali su izbjeći u planine. To je bio poznati obrazac etničkog čišćenja kojeg smo već vidjeli ranije. Srpska specijalna policija i vojska bi opkolile selo, a policija bi išla prva i hapsila sve, pravnike, doktore, borce za ljudska prava, bilo koga istaknutog člana zajednice... Onda su ulazile paravojske–bande, tražile zlato, novac, vrijedne uređaje, mlade djevojke. Pojedinci su netragom nestajali...
Prirodno, Albanci su bježali, a Milošević je dozvolio da se to dešava, čak je to možda i ohrabrivao. Neki ljudi kažu da je njegova krajnja vizija bila da preseli Srbe iz Krajine na Kosovo. Da li je to tako planirano, ne možemo provjeriti. Ono što je namjeravao da uradi bilo je u njegovoj i u glavama ljudi oko njega, ili drugih ekstremista kao što je Šešelj, ili je možda još u papirima do kojih ne možemo pristupiti...
Pokušavali smo - stalno i uporno - da ga upozoravamo da ne sprovodi takve akcije. Budući da smo već imali tri godine nestabilnosti, teških ubistava u Bosni, aimajući u vidu da su NATO trupe već bile tu na terenu u susjedstvu, jasno smo mu stavili do znanja da nećemo dozvoliti da se ponovi obrazac iz Bosne.I mi to nijesmo smjeli dozvoliti!
POBJEDA: Da li ste imali rezervni plan, u slučaju da vazdušni napadi ne dovedu do cilja koji ste zacrtali?
KLARK: Kao komanda smo razmatrali razne opcije. Da, razmatrali smo i tu soluciju, ali ne bih detaljnije ulazio u te stvari.
POBJEDA: Bilo je glasina o mogućoj intervenciji sa teritorije Mađarske...
KLARK: (osmijeh) Morate o detaljima pitati tadašnjeg generalnog sekretara NATO, Havijera Solanu…
POBJEDA: Vjerujem da on sada u Španiji ima većih problema od razmatranja starih planova…Možete li reći neke detalje o Vašim neposrednim pokušajima da odgovorite Miloševića od akcija na Kosovu…
KLARK: Tri puta sam odlazio u Beograd tokom 1998. godine. Upozoravao sam predsjednika Miloševića.
U jednom momentu sam rekao: ,,Molim Vas Predsjedniče, ne radite to, ako budete nastavili tako, NATO-u će narediti da Vas napadnemo. On je odgovorio: ,,To morate reći mojim generalima“, zaklanjao se iza njih, kao da nije bio zadužen za to. Pokušao sam da objasnim i srpskim generalima. Rekao sam im da imaju veliko nezadovoljstvo unutar albanskog naroda koje ne mogu ,,izliječiti” brutalnom silom. Jasno sam naznačio: ,,Vaša politika je pogrešna. Uz pomoć snaga Specijalne policije odvodite porodice, razdvajate ih, dešavaju se ubistva, ono što radite je u stvari raspaljivanje problema...”
Nijesu željeli da slušaju. Jedne večeri sjeo sam sa srpskim generalima i otvorili smo mape. Znate, borio sam se u Vijetnamu, znam nešto o ratovanju sa pobunjenicima. Nijesu htjeli da slušaju o tome.
POBJEDA: Jesu li od koga bili ohrabrivani da ne saslušaju?
KLARK: Bila je jedna ruska delegacija u posjeti Miloševiću. Mislim da je bio decembar 1998. Naravno, mi ne znamo što su tačno Rusi rekli, ali sasvim je moguće da su poručili Srbima da ne brinu oko vazdušnih napada, da NATO nikada neće biti sposoban da tako nešto uradi. A i slučaju da NATO djeluje iz vazduha, smatrali su da, kao što Rusima nije pomoglo u Avganistanu, neće ni NATO-u u Srbiji... Uglavnom, srpske snage su nastavile sa operacijama i desio se Račak i 53 stradala Albanca u tom selu.
Poslali smo Ričarda Holbruka još jednom, finalno, u Beograd da kaže Miloševiću da zaustavi sve operacije. Opet se oglušio na naša upozorenja. Od NATO komande dobio sam naređenje 23. marta…
Sila je, dakle, upotrijebljenja kao krajnje, krajnje pribježište. I upotrijebili smo minimum vojne sile.
Nekoliko godina kasnije, kada sam bio u Vašingtonu, napisao sam knjigu o dešavanjima 1999. godine. Tokom promocije knjige u jednoj knjižari, prišao mi je mladi čovjek i rekao: ,,Jasam bio u srpskoj vojsci, nijeste me ranili. Pitao sam ga što sutada radili u srpskoj vojsci. ,,Sakrivali smo se u šumi, da nas vaši avioni ne bi mogli pronaći“, odgovorio je. Rekao sam: ,,Drago mi je da vas nijesmo povrijedili“. Željeli smo, uz minimalne štete, promijenimo situaciju i zaustavimo stradanja na Kosovu, jer je već tada oko 10.000 ljudi izgubilo živote, najveći dio zbog operacija srpskih snaga.
POBJEDA: Nažalost, tokom vazdušnih udara NATO bilo je civilnih žrtava. I u Crnoj Gori, u selu Murino…
KLARK: Ako pogledate broj kolateralnih žrtava, ubijenih ili ranjenih u NATO operacijama, bilo ih je manje od 500. Sjećam se dobro tih događaja, pogođeni voz, djece koja su poginula na školskom igralištu: u jednom udaru pogođena je bolnica u Beogradu…
Bilo je i nekih nevjerovatnih stvari. U jednom napadu pogođena je kolona traktora sa ljudima koji su bježali iz zapaljenih sela. Pričali smo kasnije sa čovjekom iz tog konvoja koji nam je rekao: "Mi smo zapalili naše kuće, ali to je u redu“. Pitao sam ga zašto je u redu da spaljujete sopstvene kuće jer je naš pilot je mislio da je to posljedica naše greške. Uslijedio je odgovor: ,"Zapalili smo naše kuće da ih Srbi ne bi imali!“
Što reći na sve to? Silu možete upotrijebiti jedino kao posljednje, baš posljednje, pribježište. Ali ne možete spriječiti nesrećne slučajeve. Greške se dešavaju, bombe mogu imati kvar ili biti neispravne.
I ja imam porodicu, unučad. Grozno sam se osjećao kada sam dobio pismo đeda kojem je unuka poginula na školskom igralištu, pogođenim NATO bombom. Odgovorio sam da nam cilj nije bilo školsko dvorište, da je bomba bila neispravna... Loše se osjećam zbog svake osobe koja je izgubila svoje voljene, zbog svake pojedinačne stradale ili ranjene osobe u tom sukobu, bilo da su one sa Kosova ili iz Srbije. Nadam se da ćete ovo prenijeti i reći ljudima, zato što sam se molio svake večeri da ne stradaju nevini ljudi.
POBJEDA: Naravno da ćemo prenijeti. Ipak, želio bih da rasvijetlimo još neke detalje iz tih ratnih vremena, posebno Vaš odnos sa zvaničnom Podgoricom i Đukanovićem. Bilo je nekih informacija da je Milošević u jeku vazdušnih napada planirao da svrgne vlast u Crnoj Gori...
KLARK: Da, da… Bilo je informacija i da je nakon završetka NATO operacije, tokom septembra, Milošević planirao u Crnoj Gori neke takve aktivnosti!
POBJEDA: Stvarno? Jeste li imali planiranu reakciju u slučaju takvog pokušaja?
KLARK: Sve aktivnosti koje NATO preduzima su rezultat odluke političkih vlasti, članica Alijanse. Da se tako nešto desilo, političke vlasti bi naložile neku akciju. Ali, danas je nemoguće prepostaviti što bi odlučili.
POBJEDA: Mislite na akciju kopnenih snaga?
KLARK: Ne bih spekulisao o tome, jer bi to prvenstveno bila politička odluka, a ne vojna. Jasam bio samo vojni komandant.
POBJEDA: Vojni komandant čije ime nose tri ulice, dvije se nalaze na Kosovu, a jedna u Alabami!
KLARK: Nijesam znao, da li je to tačno? Ne znam stvarno, ako je na Kosovu, onda mora biti da je tačno.
Ubijeđen sam da je budućnost Srbije na Zapadu
KLARK: Želim još nešto da kažem. Nadam se da će Srbija prepoznati da se njena budućnost nalazi na Zapadu. Makedonski predsjednik Kiro Gligorov, koji je bio moj prijatelj kome sam se divio, bio je diplomac univerziteta u Beogradu 1939. godine. Ispričao mi je da je Beograd tog vremena bio dio Zapada. Ubijeđen sam da budućnost Beograda i Srbije nije u okretanju prema Moskvi, već da se budućnost nalazi na Zapadu, od čega bi i srpski narod imao dobrobiti. I tada bi Beograd mogao da ide ka Istoku, da pomogne ostalima da osjete benefite modernezapadne civilizacije. U tome nema ništa čega bi se trebalo plašiti.
Draško Đuranović
Pobjeda
