Piše: Marija Ivanović
Adam Sendler zaslužuje jedan dobar šamar. Tako je frustrirajuće genijalan kada ne pravi filmove Adama Sendlera. I nema većeg zadovoljstva, ni nervoze od gledanja ovako talentovanog,ali lijenog glumca kada ga režiser satjera u ćošak, oduzme mu „panglu“ fore i natjera ga da glumi.
Nakon što je pokazao da u njemu čučivrhunski glumac u ostvarenjima „Punch-Drunk Love“ (Pol Tomas Anderson, 2002)i „Reign Over Me“ (MajkBajnder, 2007), Sendler se vratio u službu glupih komedija.
Međutim, ove godine je usisana prašina koja se godinama gomila na Sendlerovom talentu. Glumac se priključio ekipi Noe Bambeka i zablistao u fantastičnom Netfliksovom filmu „The Meyerowitz Stories (New and Selected)“.
Unikatna zabava
Disfunkcionalna porodica je rijetko tako zabavna na velikom platnukao u Bambekovom ostvarenju. U fokusu je porodicaHarolda Mejerovica (DastinHofman) – prosječnog njujorškog umjetnika, natprosječnog egocentrika i ispodprosječnog oca.
Harold je oženjen luckastom alkoholičarkom Morin (EmaTompson) koja sprema ajkule za porodične večere, ima pudlu Bruna koja je dobila ime po idiotu iz Hercogovog filma „Stroszek“ i generalno – nema pojma gdje udara.
Harold ima troje djece iz prethodnih brakova – Denija (Sendler), Džin (Elizabet Marvel) i Metjua (Ben Stiler). Ne zna se koje od njih troje više oštećen očevim emotivnim odsustvom.
Prvo upoznajemo Denija, u čijem je neuspješnom pokušaju parkiranjana Menhetnu sumiran cijeli njegov život i odnosprema porodici. Sendler majstorski igra sina koji je opsjednut nedostatkom očeve ljubavi i posvećivanjem ćerki Elajzi (Gejs Van Paten) kojoj želi da bude sve ono što Harold nije bio njemu. Svaki put kada mu se Harold obrati, Deni izgleda kao zbunjeni student koji pokušava da virne u jednu od desetak puškica u rukavu i pruži zadovoljavajući odgovor strogom profesoru.
Vrcavost i toplinaProblem je samo u tome što, kada je u pitanju njegov otac, tačan odgovor ne postoji. Harold sluša, ali ne čuje nikoga od mrgodne, iako simpatične samozaljubljenosti. Metju ima potpuno drugačiji problem – Harold ga ne ostavlja na miru. Otac navodno ne može da preboli to što je Metju odabrao da bude menadžer, a ne umjetnik kao otac.
Dok se Harold bavi sinovima, Džin ostaje nevidljiva. Lik „najsje*anijeosobe u porodici“ dobija najmanje prostora, ali to mnogo govori o njoj. Film je podijeljen na male priče posvećene Deniju, Metjuu i Haroldu. Džinina minijaturna pripovijest je simbolično umetnuta između njih – baš kao i ova bizarna žena u porodicu Mejerovic.
Crtice iz života porodice Mejerovic prikazane subergmanovski ubjedljivo, ali uz dozu topline i optimizma koji je bio stran švedskom majstoru. „The Meyerowitz Stories“ je nalik kombinaciji vudialenovske vrcavosti i neobičnosti Vesa Andersona, kom je Bambek napisao scenarije za nekoliko filmova. Poređenje sa filmom „The Royal Tenenbaums“ (2001) je neizbježno, iako Bambek zadržava mnogo prizemniji ton u filmu koji je daleko manje vizuelno raskošan od Andersonovih kandiranih kadrova.
Akcioni razgovor
Bambek jeko zna koji put dokazao da je jedan od najboljih modernih scenarista. Brzi, vickasti i pronicljivi dijalozi čine da vrijeme prolazi brzo iako je glavna„akcija“ samo razgovor – u sobi, na ulici ili tokom MoMA izložbe na koju Harold i jeste i nije želio da pođe i bilo mu je loše, ali na kraju nije mogao da prestane da priča kako je tamo upoznao Sigurni Viver. Nekoliko replika ima šansu da postane kultno. Negdje će vam se sigurno omaći Haroldova: „You should see the other dog“.
Kao i u svakom Bambekovomfilmu („Frances Ha“, „The Squid and the Whale“), kasting je savršen. Dastin Hofman može da igra likove poput Harolda žmureći, ali to ga ne čini ništa manje impresivnim. Tompson, Van Paten i Marvel prave čuda od maleckih uloga, a hemija Bena Stilera i Sendlera je neprikosnovena.
Oba glumca imaju energiju koja ne postoji u njihovim zasebnimfilmovima. Dok zasmijavaju sa lakoćom, ne primjećujete da su mjehurići najkontradiktornijih emocija počeli da izlaze na površinu.Rijetko se događaju njihovi dobri filmovi, a poslije ovog je jasno da susvima potrebni – i filmofilima i Stileru i Senderu koji su nas počastili dramedijom godine.
Na koncu, poslije „hoda do milkšejka po slomljenomstaklu“, Deni i ekipa jesu stigli do slasne nagrade, ali odlučili su da se vrate istim putem. To je ujedno najljepša gorko-slatka poruka Bambekovog f ilma. Porodica nas pravi takvima kakvi jesmo. Koliko god bila loša prema nama, moramo se boriti za nju. Kako kaže Džini, to rade sve pristojne osobe.
Ocjena: 8/10
Režija:Noa Bambek
Uloge: Adam Sendler, Ben Stiler, Dastin Hofman, Grejs Van Paten, Elizabet Marvel, Ema Tompson
Trajanje: 112 min
Trejler:https://www.youtube.com/watch?v=czyMIIm12JY
FOTO: vox.com / indiewire.com
