''Čelnik cetinjske filijale beogradske patrijaršije, Amfilohije, u izjavi za dnevni list „Novosti“, istako je da ne može da prikrije tugu što je Crna Gora priznala državu Kosovo. Poredio se i sa papom. Veli, papa se bavi svjetskim političkim i moralnim pitanjima, pa se upitao, koja je razlika između, kako je kazao, Amfilohija i pape, držeći to vrlo neprimjereno poređenje, za njega primjerenim. Pa je posljedično zaključio, da i on ima pravo da se bavi političkim pitanjima. Naravno, samo u Crnoj Gori, jer u Srbiji niti mu pada na pamet, niti može niti smije. Na kraju je Crnogorsku crkvu nazvao nevladinom organizacijom, a njene vjerujuće marksistima'', kazao je Mihailo.
On dodaje da su to izjave ''ohologa cetinjskoga nadpopa''.
''Ovo je izjava jednoga ohologa cetinjskoga nadpopa, koji se očito nalazi na položaju beogradskoga gaulajtera Crne Gore. Taj svoj politički položaj on je još i religijski utvrdio. Veli, da mu se plače za Kosovom. A s osmijehom je podstrekavao i huškao svetosavske dobrovoljce da ruše, pljačkaju i pale Bosnu, dubrovačku regiju i Kosovo. I nije mu se plakalo nad zlehudom sudbinom proćeranih hiljada Dubrovčana i desetina hiljada Bosanaca i Kosovara čije je kuće i imanja popalila i opljačkala njegova pastva. Da je pravde, završio bi na optuženičku klupu umjesto nekih od njih, koji zbog ratnih zločina na koje ih je on podstrekavao, čame po evropskim zatvorima'', ističe Mihailo.
Kako dalje navodi Amfilohije ne opravdava svoje postupke.
''Taj gordi i samoljubivi Moračanin drži se ravnim papi, i ponaša se kao srednjovjekovni feudalac koji ne opravdava sopstvene postupke. Poređuje se s neuporedivim i dalekim rimskim papom, a kod kuće snishodljivo ljubi ruke zločincima i haškim osuđenicima, javno ih sokoleći i ispovijedajući i dajući im oprost grjehova. Razumljivo, jer svetosavski nauk ne počiva na Novom zavjetu Svetoga pisma nego na starozavjetnome zakonu mržnje i osvete'', govori Mihalo.
Mihailo dalje reaguje i na ocjene Amfilohija da CPC naziva nevladinom organizacijom.
''Našu crkvu naziva nevladinom organizacijom. Razumjeli smo, da tako razlikuje njegovu svetosavsku, kao nesumnjivo vladinu. U protivnom, nebi mu vlasti bile s ruke, dok otima crkvenu imovinu i služi u našim crkvama pod zaštitom državne sile. A što se marksista tiče, i bivši i sadašnji, svi su s njim i kod njega. On ih ispovijeda i njihovu đecu vjenčava i krštava'', zaključuje Mihailo.
