Selimović smatra da moramo da promijenimo sve na planeti, ali opet citira pjesmu Vislave Šimborske u kojoj „svijet ne zaslužuje smak svijeta“ zbog jedne Vermerove slike. Misli da je krajnje neukusno govoriti u medijima o svojim porodičnim relacijama, pa malo ljudi zna da je njen djed-stric bio Meša Selimović, jedan od najvećih pisaca sa ovih prostora.
Njeni odgovori na Prustov upitnik otkrivaju baš takvu osobu – skromnu, snažnu i spremnu da se potpuno preda kada glumi. Zato nije ni čudo što Hana Selimović kaže da bi, i u drugom životu, ponovo bila glumica.
Kako zamišljate savršenu sreću?
- Ta sintagma „savršena sreća“ mi zvuči vrlo neuvjerljivo. Kao neka reklama za deterdžent. Ili uloške. Sreća ima prava na nesavršenost. To jest na greške. I ima prava na to da mijenja oblike. I da se stalno pojavljuje kao nešto novo i drugačije. U tom smislu, nemam definitivan odgovor na ovo pitanje. Ja se mijenjam, pa se mijenjaju i moja poimanja sreće.
Koji je Vaš najveći strah?
- Sličan je odgovor kao na prethodno pitanje ali, recimo, pored njegovih stalnih manifestacija (strah od bolesti, samoće, neuspjeha), u posljednje vrijeme suočavam se sa strahom da ću se u jednom času okrenuti, pogledati svoj život i shvatiti da je to sve tako malo imalo smisla. Imam strah od toga da su naši uticaji beznačajni. Imam strah da u svijetu ne treba mijenjati tek ponešto. Treba mijenjati sve.
Koja Vas lična osobina najviše nervira?
- Nestrpljenje, ego van kontrole i stalna tendencija da budem zabrinuta.
Šta Vas najviše iritira kod drugih?
- Glupost, netalenat, poltronstvo.
Sa kojom osobom možete da se poistovjetite?
- Sa svakom. To je moj posao.
Šta smatrate svojom najvećom ludošću?
- Istrajavanje u bavljenju pozorištem.
Kako biste opisali Vaše trenutno stanje uma?
- Disperzivno.
Koje su vrline precijenjene?
- Takozvano mudro ćutanje.
U kojim prilikama lažete?
- Lažem vrlo loše i rijetko.
Šta Vam se ne dopada u Vašem fizičkom izgledu?
- Povremeno mi se ne dopada ništa. Povremeno sam mirna sa svime. To su uvijek odrazi unutrašnjeg stanja.
Koju osobinu cijenite kod muškarca?
- Pamet, talenat, plemenitost.
Koju osobinu volite kod žene?
- Pamet, talenat, plemenitost.
Koje riječi ili fraze koristite previše?
- Ljubav. I psovke.
Ko ili što je ljubav Vašeg života?
- Igor, Milica, Ras, pozorište.
Kada i gdje ste bili najsrećniji?
- Mljet, prije nekoliko ljeta.
Za kojim talentom žudite?
- Voljela bih da sviram.
Da možete da promijenite jednu stvar kod sebe, šta bi to bilo?
- Nemir. Voljela bih da budem mirnija.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
- Uvijek se iznova obradujem životu.
Da možete da birate, u kojem obliku biste se vratili nakon smrti?
- Bojim se da bih opet bila glumica.
Gdje biste najviše voljeli da živite?
- U naručju čovjeka koga volim.
Šta ili ko je Vaše najveće blago?
- Moja porodica. Prijatelji. Momak.
Šta smatrate najvećom bijedom?
- Iznevjeriti sopstvena uvjerenja, živjeti bez stava, ostati bez kičme i obraza, nauditi nekome nepovratno.
Koja je Vaša omiljena zanimacija?
- Sređivanje kuće, gledanje serija i odlazak u frizerski salon.
Koja je Vaša najizraženija osobina?
- Upornost. Snaga. Nestrpljivost.
Šta najviše cijenite kod prijatelja?
- Odanost. Poštenje. Mogućnost da se razumijemo u različitim životnim fazama i svejedno nastavimo da njegujemo ljubav, bez obzira na promjene.
Ko je Vaš književni heroj?
- Vislava Šimborska, Anton Čehov, Tomas Man.
Sa kojom istorijskom figurom možete da se poistovjetite?
- Sa bilo kojom ženom u dijapazonu od Jovanke Orleanke do Lukrecije Bordžije. A i sa pokojim muškarcem. Kao što rekoh, to mi je posao.
Ko su Vaši heroji u stvarnom životu?
- Moja mama.
Koja su Vaša omiljena imena?
- Lika. Sila. Anika.
Šta najviše mrzite?
- Ne mrzim. Nijesam ljubitelj foliranata, dupeuvlakača, foteljaša, primitivaca. Ali ne želim da trošim svoje sate na mržnju.
Za čime najviše žalite?
- Voljela bih da je moj tata stigao da pogleda neke stvari koje sam uradila.
Kako biste voljeli da umrete?
- Spokojna.
Koja je Vaša ideja vodilja?
- „Sve dok ona žena u Kraljevskom muzeju / u naslikanoj tišini i usredsređenosti / iz dana u dan sipa / mleko iz bokala u činiju / svet ne zaslužuje smak sveta.“ Pjesma „Vermer“ Vislave Šimborske. M. POPOVIĆ
Lična karta autorke
Hana Selimović rođena je 1987. godine u Beogradu. Završila je Filološku gimnaziju, a potom upisala studije glume na Akademiji umetnosti u klasi profesora Nebojše Dugalića. Nakon diplomske predstave postala je njegova asistentkinja na odsjeku za glumu od 2009. do 2016. godine.
Igrala je u predstavama „Figarova ženidba i razvod“, „Nova Stradija“, „Kabul – kod kuće“, „Otac na službenom putu“, „Višnjik“... Ostvarila je najpoznatije uloge u filmovima „Beli, beli svet“ i „Neposlušni“, a igrala je i u ostvarenjima „Poljupci“, „Između sna i sna“, „Tamarin segment“, „Sysiphus K.“, „Dobrica“, „Apsurdni eksperiment“...
Dobitnica je mnogih značajnih nagrada u zemlji i regionu. Među njima su Sterijina i nagrada „Zoran Radmilović“, kao i priznanje festivala MESS, Riječki pozorišni susreti, „Zlatni smijeh“ u Zagrebu... Sarađivala je sa nekim od najznačajnijih rediteljskih imena sa ovih prostora. Od ove godine član je dramskog ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu.
FOTO: Branko Starčević / Privatna arhiva / Branko Starčević
