Portparolka Barskog ljetopisa, voditeljka i novinarka, Marija Drašković, rođena je 1994. godine u Podgorici, gdje je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.
Osnovne studije završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, na kome uskoro treba i da specijalizira na stvaralaštvu Miloša Crnjanskog.
Od 2007. do 2013. godine radila je kao saradnica u Dječijoj redakciji Radija Crne Gore, a potom i kao voditeljka emisija Radoznalica i Budilnik.
Nakon toga, postala je članica kulturno-zabavne redakcije RTV Atlas, u kojoj je do 2016. godine radila kao novinarka, urednica i voditeljka emisije kulturno-zabavnog karaktera „5do5“. Na Atlas radiju uređivala je i vodila dio informativnog programa.
Marija je bila angažovana kao portparolka Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja (2015 - 2016), a u toku 2015. godine u Kulturnom centru „Gavroš“ bila je na čelu PR i marketing sektora.
Trenutno je angažovana kao PR menadžerka festivala Barski ljetopis.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- To su definitvno ona spontanost i bezbrižnost kojima je, dok ste dijete, apsolutno sve podređeno. To je osjećaj da je sve sasvim jednostavno i na dohvat ruke. Predivan je svijet djeteta u kome ono ne mari ni za šta što nije u saglasju sa „principom igre“. Ako, na primjer, želim piknik, ja ću naći način da ga organizujem, skupim novac za grickalice, „ukradem“ majci tek oprano ćebe; naći ću kutak u dvorištu i uživati sa sestrom i drugaricama. I što je najljepše - biću srećna. Kad odrastemo, katkad zaboravimo da biti srećan i nije tako teško.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Zaista vjerujem da čovjeku svaka životna dob pričinjava određena zadovoljstva i pruža nešto što u nekom drugom trenutku ne bi imao. Biti odrastao, za mene znači biti samosvjestan, znati šta želiš i znati kojim se putem dolazi do toga. E, to i najviše volim. Volim osjećaj zamišljenosti nad svojim izborima, njegovim uzrocima i posljedicama. Volim to što odrastao čovjek svjesnije može da kreira i sagledava svoje iskustvo, a potom i da uživa ili uči na osnovu istog.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pa, možda gluma. S tim što ću se ograditi, jer ne mogu uvijek jasno da uočim granicu između tog talenta koji objektivno posjedujem (ili pak ne) i želje da se oprobam u glumi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Velika sam spavalica, ako se to uopšte može okarakterisati kao osobina. U svakom slučaju, uživam u spavanju do kasno i ukoliko mi to vrijeme dozvoli, budite sigurni da ću pretjerati. Sreća je što su mi obaveze konstantno takve prirode da to ne mogu priuštiti često, pa onda ne moram često ni da se borim sa savješću zbog toga. :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Postoji nekoliko osobina na mojoj skali i naravno da su na prvom mjestu otvorenost i dobronamjernost. Smatram da se time može ispraviti i najproblematičnija situacija. Takođe, kultura dijaloga, odnosno komunikacije za mene predstavlja dragocjenu sposobnost, jer je, sigurna sam, kvalitetan razgovor i dalje alfa i omega svakog dobrog međuljudskog odnosa. Ove osobine posebno cijenim u poslu. Imala sam sreću da naiđem na dosta takvih ljudi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nijesam sigurna kako bi se taj film zvao, ili kojeg bi žanra bio, ali znam da bih voljela da me glumi Odri Hepbern.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Komunikativna jesam, ali ne umijem opisati sebe kao osobu, posebno ne ukratko. To znaju svi moji bliskiji sagovornici.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana bila bih pašta, i to sa piletinom i tikvicama.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da usporavam vrijeme, kako bi svi oni krasni trenuci koji kasnije postaju dio naših najdražih uspomena trajali malo duže nego što inače traju. A okružena sam divnim osobama tako da tih trenutaka ne manjka, osim toga nerijetko mi fali vremena i za sve što želim ili treba da uradim, pa ne bi bilo zgorega da katkad mogu iskoristiti tu moć. :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Mnogo je takvih ličnosti, ali za ovu priliku izdvajam Gandija. Ipak, samo na jedan dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom popodne obavezno uzimam grafitnu olovku i u svoj notes zapisujem obaveze koje imam u nekoliko narednih dana. Trudim se da uklopim izlazak i druženje sa dragim osobama i praktikujem da taj dan uvijek završim nekom aktivnosšću, odnosno užitkom koji će biti lijep završetak sedmice, a priprema za sve poduhvate u narednih sedam dana. Često nedjelju popodne iskoristim i za spremanje palačinki ili neke druge poslastice za sestre i braću koji se okupe kod nas.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pitanja koja počinju sa „koja ti je omiljena...“ uvijek su mi bila najteža i rijetko sam na to imala prost odgovor. Tako ni sada ne mogu izdvojiti jednu pjesmu. Ali, mogu kazati da ću se, šta god slušam - a imam raznolikih faza - baš uvijek vratiti pjesamama grupe „Muse“. Volim i filmsku muziku, pa su i neke od tih kompozicija kod mene uvijek na „repeat“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Zbog prirode moje uže profesije, ali i usljed ljubavi koju osjećam prema knjizi, čitam dosta, pa je lista meni dragih naslova duga, ali izdvojiću upravo ono što sam nedavno pročitala, a dopalo mi se - „Plodovi zemlje“, Knuta Hamsuna. Filmove „The Fountain“ (Daren Aronofski) i „Inception“ (Kristofer Nolan) mogu pogledati bezbroj puta, a što se tiče predstava, često izdvajam komade „Mrzim istinu“, Olivera Frljića, i „Mrešćenje šarana“, Milana Neškovića, a u posljednje vrijeme i „Čuvare tvog poštenja“ Borisa Liješevića.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da posjetim Japan. I to ću jednog dana definitivno učiniti, i tačno znam sa kim.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim autobus, jer mi je on najmanje udoban.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Naravno, majci i sestri, koje su moji nezamjenjivi saputnici kroz život, a potom i partneru koji to i jeste upravo zato što je riječ o osobi sa kojom mogu da dijelim i najintimnije misli.
Čemu se uvijek obradujete?
- Očekivano je da mi kao djevojci uvijek prija pametno kupljen odjevni komad, kozmetika i šminka. I to jeste tako, ali uvijek se najviše obradujem lijepo odabranoj knjizi i neobičnom rokovniku, koje inače obožavam da skupljam.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Vodim se rečenicom koju često citiram: sve što se desi u životu, desi se ili da opravda nešto što je bilo, ili da najavi nešto što će biti. Tu ne ostaje puno mjesta za žaljenje.
Bez čega ne možete?
- Čini mi se da ne postoji ništa čega se ne bih odrekla, ako bi određena situacija to nametnula. Lakše bih odgovorila na pitanje - bez koga ne mogu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Prije nekoliko dana, zbog loše protumačene šale. Nemam problem da se izvinim drugom, ukoliko se ispostavi da sam napravila grešku, bilo da je sasvim benigna, ili ne.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- To ću ovom prilikom zadržati za sebe. :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uvijek su to izbori i odluke koje je bilo nužno donijeti u nekim prelomnim situacijama. Za sada su, u mom slučaju, ti izbori, iako mučni, uvijek bili ispravni.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ta tri mjeseca provela bih sa ljudima koje najviše volim, prije svega sa svojim bratićem Jovanom, bez čijeg zagrljaja ne mogu da zamislim dan; sa roditeljima i sestrom, sa partnerom i prijateljima. Vrijeme koje ne bih provela sa njima iskoristila bih da pročitam par dobrih naslova koje čekaju svoj red i ugodim sebi radeći stvari koje volim i boraveći na mjestima koja su mi prijatna. Nije baš kreativan odgovor, ali to je ono što meni pričinjava najviše zadovoljstva i od čega apsolutno ne bih odstupila ni u navedenoj situaciji.
Kako biste voljeli da umrete?
- Uh! Ako sam i razmišljala na ovu temu, razmišljala sam o najgorim načinima da se umre. Ali, recimo da bih birala da mi se to desi u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vjerovatno bi to bilo neprevaziđeno: „Beskrajni plavi krug i u njemu zvezda“, Miloša Crnjanskog.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
