Irska muzičarka Šinejd O'Konor postala je noćna mora TV producenata 3. oktobra 1992. godine, nakon gostovanja u emisiji „Saturday Night Live“. Ne obavještavajući nikoga o svojoj namjeri, nakon izvođenja a kapela verzije pjesme „War“ Boba Marlija, O'Konor je izvadila fotografiju pape Jovana Pavla Drugog. Pocijepala ju je pred kamerama, uzvikujući: „Borimo se protiv pravog neprijatelja!“
O'Konor je pocijepala Papinu fotografiju mnogo prije nego što je javnost bila upoznata sa tim da katolička crkva prikriva zlostavljanje djece. I dan-danas se ne kaje zbog kontroverznog performansa. Štaviše, O'Konor smatra da je ovo jedna od najboljih stvari koje je uradila. Međutim, iako ne žali zbog „incidenta“, činjenica je kako je javna pobuna protiv Vatikana označila početak kraja uspješne karijere.
Teorije zavjere
Mediji su mjesecima vrtjeli razne teorije o motivima protesta Šinejd O'Konor. Umjesto da pokušaju da je intervjuišu ili dublje analiziraju njen postupak, novinari su većinom objašnjavali cijepanje fotografije teorijama zavjere, uticajem vudu magije, protestom protiv stava Vatikana o pravima žena tokom sve većeg nasilja u Sjevernoj Irskoj. Postojala je i priča da je O'Konor samo zabavljala mase, pokušavajući da bude malo radikalnija od Madone.
Malobrojni su razmišljali o tome ko je napao katoličku crkvu. O'Konor je bila samohrana majka, odrasla u katoličkoj zemlji u kojoj je kontracepcija nepoželjna, a abortusi zabranjeni. Malo ko je tada obratio pažnju na simboliku pjesme koja je poslužila kao podloga protesta. I da je stihove koji govore o aparthejdu O'Konor zamijenila frazom „nasilje nad djecom“.
Masovna grobnica
Kada je imala 15 godina, O'Konor je završila u jednom od azila katoličke crkve zbog krađe. Takozvane „Magdalenine praonice“ pružale su utočište prostitukama koje su se pokajale. Nažalost, ova „utočišta“ su vremenom pretvorena u radne logore za žene koje su bile optužene za problematično ponašanje.
Svijet je saznao za postojanje ovih mjesta tek nakon što je u Dablinu, na zemljištu jedne od Magdaleninih praonica pronađena masovna grobnica sa 22 neidentifikovana tijela. Boravak od 18 mjeseci na jednom ovakvom mjestu morao je da napuni bijesom O'Konor. Priznanje države i izvinjenje crkve, upućeno žrtvama i njihovoj djeci, nijesu bili dovoljni da je umire.
Sada je javnost svjesnija povezanosti katoličke crkve sa zlostavljanjem djece. Dokumentovani su sveštenici koji su silovali dječake, a onda premještani u druge parohije. Građani su podnijeli hiljade i hiljade tužbi zbog zlostavljanja protiv crkve u posljednjih 50 godina.
Čin pobune
Ne smijemo da zaboravimo da je O'Konor pokušala da ukaže na ovaj problem prije četvrt vijeka, i to nailazeći samo na podsmijeh. Već godinama se bori sa mentalnom bolešću. Priznanje da je emotivno nestabilna, otvoreno pismo upućeno Majli Sajrus u kojem kritikuje njeno ponašanje, klip na Fejsbuku u kom govori da planira samoubistvo u hotelskoj sobi doveli su do toga da je javnost žali i smatra poremećenom.
Ipak, cijepanje Papine fotografije, sirova emocija tokom izvođenja pjesme „War“ i rečenica „Borimo se protiv pravog neprijatelja!“ ostaju dio momenta koji je bio prije svega hrabar – a ne poremećen. Riječ je o činu pobune koji zauvijek treba da nas podsjeća da umjetnost ima snagu da pokrene promjene. Baš tako treba da pamtimo Šinejd O'Konor tog oktobarskog dana prije 25 godina.
Biljana MARTINIĆ
Link: https://www.youtube.com/watch?v=bCOIQOGXOg0
FOTO: youtube.com
