Piše: Vladimir Maraš
Nedavno sam imao snažan osjećaj nelagode dok sam gledao izvještaje sa centralnog gradskog trga u Podgorici. Na toj lokaciji, Uprava policije je zainteresovanim građanima pokazivala snagu na raznim poljima. Djeca su razdragano i sa puno pažnje gledala konje, prevozna sredstva i najviše motorcikle. Neki su čak zasjeli i s vozačem prešli koji metar na dva točka.
Sve to je imalo nekog smisla dok kamera nije prikazala štand sa oružjem. Bilo ga je mnogo. I zainteresovanih je bilo mnogo.
U jednom trenutku, sledio sam se. Vidio sam nekoliko dječaka, uzrasta ne više od pet godina, koji uz neskriveno zadovoljstvo roditelja, počinju da se upoznaju s oružjem.Tobož repetiranje, nišanjenje, „paf-paf“... Sreća – „CZ“, „glok“, „hekler&koh“.
I onda razmislim... Kako mi to vaspitavamo djecu, kad im od malih nogu usađujemo želju da u ruci drže oružje umjesto knjige? Očekujemo li da budu tolerantni? Da li su djeca roditelja koja razmišljaju kao ja, u startu u potencijalnom problemu tokom odrastanja i budućeg života u Crnoj Gori? Treba li da ih jačamo na taj način?
Sve na ovakvoj manifestaciji može da bude dostupno - osim oružja. Oružje treba da bude izloženo u zatvorenoj vitrini, uz obavezno prisustvo pripadnika policije koji pružaju odgovore na sva pitanja, ako treba i uz adekvatnu demonstraciju. Slika petogodišnjaka sa „glokom“ u malenim rukama je na ivici zdravog razuma. Ili je meni vakat za psihoterapeuta.
*****
Drmalo se državom posljednjih sedmica na relaciji Univerzitet - Vlada. Da ne bih ulazio u već viđene stvari, pomenuću detalj koji mi je ostao upečatljiv.
Neko je napustio javnu funkciju zbog ideala. Sa stavom i na vrijeme, bez kalkulacija. Učinio je to sada već bivši ministar kulture Janko Ljumović. Stao je u odbranu rektorke Vojvodić i, nevezano za to što bilo ko misli o ovoj temi, promptno podnio ostavku na vrlo značajnu funkciju, ne želeći više dabude dio takve Vlade.
Prijalo mi je da vidim kako je u današnjoj Crnoj Gori to moguće. Političari su nas do sada učili da nema tog praga tolerancije koji oni ne mogu da pomjere još dublje - zarad funkcije ili partijskog interesa.
*****
Katalonija nam je pokazala da ni moderna demokratija nije savršeno ustrojstvo po mjeri čovjeka - živio u Evropi ili van nje. Nemile scene iz Katalonije podsjećaju nas na neke slične, ali sa Bliskog istoka, iz Turske ili Afrike. Ne dajte se zavarati - policijska brutalnost je očigledno podrazumijevajući element svake demokratije. Itamo su postupali po naređenju.
Zdravom logikom vođen, teško mogu da zauzmem ispravan stav o ovome. S jedne strane, ne treba mnogo da se objašnjava potreba za sopstvenom nezavisnošću. Istovremeno, Ustav Španije ne daje pravo na samostalnost, što je Evropska komisija sugerisala dan nakon referenduma. Aj budi pametan, majčin sine.
Jedno je sigurno - to nije gotova priča. Vidjećemo kako će se i na koji način Španija izboriti sa ovom situacijom, dok polako postaje vidljiva bolna ranjivost evropskog koncepta.
Na drugom kraju svijeta, masakr. Koncert kantri muzike u Las Vegasu, pretvorio se u krvavi pir. Više od 50 ljudi je ubijeno i na stotine ranjeno otvaranjem vatre sa prozora obližnjeg hotela. Napadač je pucao nemilice po okupljenoj publici, očigledno lišen bilo kakvog osjećaja da pripada tim ljudima. Jednostavno, odlučio je da uzima živote. Užasno.
*****
U našem ataru,postupajući po naređenju, značajan dio života uzimaju nammediji veselih boja, koji nas svakodnevno podsjećaju na definicije crnogorskog patriotizma, pomeđu šou programa sa likovima poput Šešelja, zmaja od Šipova, cajki i starleta svih polova i uzrasta.
Pitam se ko zna koji put, čime smo zaslužili sve ovo? Nešto grešni jesmo sigurno. Onda mi pade na pamet da u Srbiji postoji EduTV, kanal posvećen isključivo naučnim temama, koji promoviše mlade talente na svim poljima i predstavlja ih široj populaciji.
Kako se niko ne prevari da nam ponudi taj kanal? Ah da, pa omladina koju zanima nauka, obrazovanje i kultura, ne guta tako lako priče koje nam serviraju ovi drugi mediji.
Takav nam je svijet danas, drage moje dame i gospodo - a nijesam ni pomenuo Sjevernu Koreju. Nego, da se mi okrenemo utakmici sa Danskom u četvrtak, 5. oktobra i da nakon ova tri, pojurimo i tri preostala poljska boda. Da kao gospoda, iz biznis klase i pozicije jedan, ovjerimoput na Svjetsko prvenstvo. Po onome što igrači pokazuju u ovim kvalifikacijama, zaslužuju upravo to - prvo mjesto. Tri boda protiv Danske su imperativ. Sokoli, postupite po naređenju!
