Premijerom ovog komada sinoć je počela nova sezona, a imenima poput Gogolja i Savina, nacionalni teatar želi da i ove sezone privuče što više raznovrsne publike.
O značaju djela jednog od najzačajnijih ruskih pisaca govori i Vujović.
- Gogolj je nevjerovatan pisac, sjajan, a meni je drugi put da ga radim. Kao i „Dnevnik jednog ludaka“ i ovo je drama karaktera, onih ljudi koji su u ovom svijetu i vijeku označeni i imaju veće probleme nego što ih čovjek inače ima. Iz te osobenosti žele da izađu, da dokažu da jednako vrijede koliko i drugi, i da pobijede u borbi s okolinom, s palankom. To su vrijednosti u koje čvrsto vjeruju i naizgled žele da ih sakriju, a u stvari - žele da ih izbace iz sebe i kažu svima što su. A svi mi, kada nešto krene da nam klizi iz ruku, počinjemo da se ponašamo čudno, bivamo ludi - dodaje sagovornik Portala Analitika, te precizira da to ujedno znači „biti Gogolj, sa svim manama“.
Lik Kočkarjova, kojeg Vujović tumači, nosi novo tumačenje Gogoljevog djela adaptacijom Savina koji u prvi plan stavlja seksualne slobode u kontekstu savremenog društva.
- Mi smo ispričali ono što je kod nas aktuleno. To je čovjek koji želi da sakrije pred djecom, ženom i svima ono što jeste, ono što voli, da svog partnera uvuče u priču da na isti način pred svijetom tretira činjenicu da su homoseksualci - a da zadrži ljubav. Na tom putu se dešava svašta, jer čovjek prekoputa njega nije toliko snažan koliko on misli da bi trebalo da bude, kako bi se zaokružila njihova ljubav. I na tom putu nailazi na stav okoline, različite vjerenice, prepreke – precizira glumac CNP-a.
Njegova koleginica Nada Vukčević, ističe kako prvi put ima priliku da tumači pravu ženu, „nešto što je puteno, od početka do kraja“ i gdje nema „one energije po kojoj je na sceni prepoznatljiva“.
- Ona zna šta želi, a ne zna šta želi. Njen unutrašnji problem dobija veličinu time što je vidljiva njena ženska širina. Lijepo je vidjeti takvu osobu koja će reći: „Ništa mi nije čudno, volim te takvog kakav jesi i odlazi“. To mi se mnogo dopada – kazala je ona o liku Agafje Tihonovne.
No, ključni dio ovog projekta za glumce je bio rad sa jednim od najboljih savremenih reditelja regiona – sasvim drugačiji od onih koji su imali u posljednje vrijeme.
- Savin ima drugačiji sistem: postavlja ljude na scenu i koordinira ih, parktično diriguje njima. A onda, ako vidi da ti to možeš, pusti te da sam radiš. Definitivno, glumca vidi kao studenta i nama je to zanimljivo kako za međusobnu koordinaciju, tako i za za koordinaciju s njim. Što se mene tiče, bilo je malo naopako, ali smo se našli negdje na sredini i, čini mi se, napravili dobar posao – ispričala je Vukčević.
Za Vujovića je to, pak, vraćanje školskom, „zanatskom“ principu. On to naziva „slobodnim devijacijama uma koje su došle tek kasnije“.
- Zbog toga je Savin veliki majstor. To nam mnogo znači, jer mi glumci zaboravimo, „isprljamo se“ kada radimo s drugima. Na sreću, u ovom pozorištu radimo sa dobrim rediteljima i svi su na svoj način posebni, od svih nešto pokupimo. Savin radi sve „po knjizi“, a kada knjige ponestane, tu nastavlja čovjek i počinjemo mi da dodajemo nešto tim karakterima. To je, zapravo, gluma. To je prava svrha bavljenja ovim poslom. Pravi, pošten lijepi pozorišni rad – zaključuje Vujović.
Uz njih, uloge u „Ženidbi“ tumače još Varja Đukić, Dejan Ivanić, Nikola Perišić, Aleksandar Gavranić, Gojko Burzanović, Goran Vujović, Olivera Vuković, Stevan Radusinović i Radmila Čolić, koja je imala i priliku da asistira reditelju Savinu.
Stela Mišković odlično je uradila dramaturgiju i jezičku adaptaciju Gogoljevog teksta, jednostavnu i efektnu scenu osmislila je Vesna Popović, kostime Jelena Stokuća, lektorka je bila Dubravka Drakić, a izvršna producentkinja je Nela Otašević.
Nakon večerašnje reprize na Velikoj sceni CNP-a od 20 časova, komad će sjutra imati premijeru u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ na Cetinju od 20 časova.
K.J.
Foto: CNP/D. Miljanić
