Likovima koji su izmilili ispod tastature Dejvida Sajmona zakačen je epitet „dikensovski“ još dok je radio kultnu seriju „The Wire“. Njegov novi obećavajući projekat „The Deuce“ nije odmakao dalje od treće epizode kada je ime Čarlsa Dikensa sa potpunim pravom ponovo povezano sa Sajmonovim.
Dikensovština je ujela seriju o uzdizanju njujorške porno industrije sedamdesetih godina – i bukvalno i figurativno.Čak četiri prilično nepovezana lika uvezao je Dikensov roman „A Tale of Two Cities“ i istoimeni film Džeka Konveja u trećoj epizodi.
Poražena žena
Svih 60 minuta HBO serijala smrdjelo je na podmuklost, beskrupuloznost, korupciju i moć ljudi željnih još ljepljivih zelembaća. Šou je odisao sličnom atmosferom i u prethodne dvije epizode, ali posljednja je bila posebno teška zbog Candy (Megi Džilenhol).Prvi put smo vidjeli poraženu borbenu, inteligentnu i jednu od rijetkih prostitutki koje se nijesu potpuno predale nepisanim zakonima njujorškog ekosistema.
Candy je ujela „buva“ nakon što je vidjela kako se snimaju porno filmovi. Tamo gdje su njene koleginice vidjele samo još jednu tezgu,ona je prepoznala novo tržište. Poželjela je da postane dio procesa koji će, nakon legalizacije pornografije, donijeti ogromnu lovu. Međutim, nije računala na to da niko ne može da zamisli ženu iza kamere tokom snimanja pornića. Lijepo parče dupeta treba da bude srećno ako uopšte dobije šansu da stane ispred objektiva.
Previše se poraznih scena izvrtjelo oko Candy u trećoj epizodi – od otrovnih opaski majke, preko rasprave o analnom seksu sa ljigavom mušterijom, do njenog naizgled hladnokrvnog prolaska pored čovjeka koji krvari sa nožem u trbuhu na pločniku zagušljive ulice. Ipak, najporaznija nema konkurenciju. Prikazuje Candy kako preslušava poruke od raznih klijenata na telefonskoj sekretarici - dvadeset sekundi kosmičke usamljenosti, beznađa i očajničke želje za pomjeranjem sa mrtve tačke.
Duhovni dom
Dikensovska „buva“ nije ujela samo Candy, ali njeno beznadežno lice jeste pojelo sve ostale likove u trećoj epizodi. Priče većine rastavljenih sporednih karaktera i dalje se sporo razvijaju. Ipak, lako je zaključiti da će njihov zajednički „duhovni“ dom uskoro postati bar „Hi-Hat“ Vinsenta i Frenki (Džejms Franko).
Dobar dio epizode utrošen je na nekoliko podzapleta u vezi sa novootvorenom kafanom, ali svi djeluju manje zanimljivo i važno u odnosu na život makroa, prostitutki, njihove klijentele, dilera i policajaca na 42. ulici.
Još je rano za konačni sud, ali nemoguće je oteti se utisku da je veliki krivac za nezanimljivost ovog rukavca priče upravo gluma Džejmsa Franka koji izgleda previše šarmirano sam sobom dok glumi braću blizance. Vinsent i Frenki imaju potencijal da izgledaju kao harizmatično-opasni ulični mangupi iz filmova Martina Skorsezea. U Frankovoj izvedbi većina njihovih poteza djeluje nategnuto, neuvjerljivo i blamirajuće komično.
Pogled straha
Međutim, Frankova gluma nipošto ne može da pokvari utisak o već viđenim i narednim događajima koji će se nabiti pod krov sumnjivog bara „Hi-Hat“. U bivši gej klub već su pristigli zanimljivi likovi među kojima je najbolju energiju prosuo Mustafa Šakir u roli nepredvidljivog, ćutljivog siledžije Velikog Majka.
Sajmon nije zaboravio ni da nas počasti još jednim (duplim!) brzopoteznim osvrtom na odnose makroa i prostitutki. Priča Si Sija i Lori već polako uzima drugi oblik i postaje posebno napeta kada se uporedi sa sasvim suprotnom relacijom Lerija i Darlin. U Si Sijevim očima nema ni trunke straha, a Leri je prestravljen od samog pogleda na Darlin koja čita Dikensovu knjigu. Biće veoma zanimljivo vidjeti kako će se razvijati njihov odnos u preostalih pet epizoda. M. I.
