Shvatili ste već kakvi profesori stoje između. Sve su to samo varijacije na sličnu temu. Međutim, kao špil karata, svaki fakultet mora da ima Džokera – osobu koja vidi preduboko da bi ikada mogla da pripadne jednoj od 13 kartaških kategorija. Baš takva osoba je profesor dr Veselin Pavićević, kog studenti Ekonomskog fakulteta i Fakulteta političkih nauka od milošte zovu Proka.
Pobjedina štamparija nema dovoljno ni mastila ni strana da vam odštampa sve priče o ovom provokativnom sociologu politike, vječitom homo ludensu, vršnjaku rok muzike, neumornom Blizancu, nerazdvojnom drugu čivave Koko, pogonskom gorivu Kluba poštovalaca rokenrola Ekonomskog fakulteta... Ali Objektiv ima nešto još bolje – gospodina Prusta. U upitniku njegovog francuskog visočanstva uspjeli smo da ugostimo mnogo, iako ne sva lica dragog Proke. Džoker ipak mora da ostane Džoker – do posljednjeg daha.
Kako zamišljate savršenu sreću?
- Ne zamišljam je. Uvjeren sam da takva sreća ne postoji.
Koji je Vaš najveći strah?
- Ukoliko je moguće preformulisati pitanje u: „Čega se najviše plašim?“, moj odgovor bi glasio – straha. Ko me ne razumije, neka ne pokušava da otkrije o čemu se radi.
Koja Vas lična osobina najviše nervira?
- Spremnost da vrijeme i energiju trošim i na pogrešne ljude.
Šta Vas najviše iritira kod drugih?
- Licemjerstvo.
Sa kojom osobom možete da se poistovjetite?
- Sa Bendžaminom Batonom.
Šta smatrate svojom najvećom ludošću?
- Pokušaj da pobijedim slot aparat.
Kako biste opisali Vaše trenutno stanje uma?
- Spontano.
Koje su vrline precijenjene?
- Moral.
U kojim prilikama lažete?
- Kad znam da bi nepopravljiva istina povrijedila dragu osobu.
Šta Vam se ne dopada u Vašem fizičkom izgledu?
- Obim stomaka.
Koju osobu prezirete?
- Svaku koja me i u najmanjoj mjeri podsjeća na Fomu Fomiča Opiskina iz „Sela Stepančikova“ Fjodora Mihailoviča Dostojevskog.
Koju osobinu cijenite kod muškarca?
- Sve što ga, jednom riječju, čini asertivnim. Ili, da ne ispadne da se pravim previše učenim, kad umije da: aktivno sluša; poštuje drugoga; jasno i konkretno se izražava; prihvata odgovornost za svoje riječi i djela; bude spreman da se izvini i pohvali; uputi kritiku uz uvažavanje ličnosti onoga koga kritikuje; ima prilagođenu neverbalnu komunikaciju i toleriše neprijatnosti. Makar tri četvrtine od osam navedenih osobina je minimum koji muškarac mora da posjeduje da bih ga cijenio.
Koju osobinu volite kod žene?
- Najviše intuitivnost. Inače, veoma volim žene. Volim one koje skrivaju unutrašnju ljepotu; šarmantne; svih boja očiju i kose; duhovite; koje „slatko“ psuju; drže cigaretu u lijevoj ruci; seksipilne; diskretnih i prefinjenih manira; koje ne dozvoljavaju muškarcu da ih poljubi prije nego ona to učini njemu; rođene u bilo kojem horoskopskom znaku; lijepe; koje izjutra uživaju u džezu, a noću u bluzu; sa kojima sam vodio ljubav, onu „pravu“ i platonsku; samostalne; koje umiju da piju vino; hrabre; koje se neskriveno gnušaju muškog prostakluka; uplakane zbog tuđeg bola i patnje; kratke i duge kose; koje te odbijajući još više mame; koje se očima smiju; „šašavih“ i urednih frizura; koje ne prihvataju da im muškarac prvi pruži ruku; koje dok sjede skrivajući njenu butinu, lijevu nogu odmaraju na desnoj; koje se ne vrijeđaju dok „mislima dodiruješ njeno nago tijelo“; koje se u prolazu okreću za lijepim muškarcima... Inače, ovo sam 10. decembra prošle godine objavio na svom FB zidu.
Koje riječi ili fraze koristite previše?
- „Primjera radi“ - profesionalna deformacija. Zapravo, nerijetko, dakle, no...
Ko ili što je ljubav Vašeg života?
- Porodica, studenti i muzika.
Kada i gdje ste bili najsrećniji?
- Dvadeset drugog jula ove godine. Svadba našeg sina.
Za kojim talentom žudite?
- Volio bih da sam naučio da sviram gitaru. No, kasno je za žudnju. Pomirio sam se s tim.
Da možete da promijenite jednu stvar kod sebe, šta bi to bilo?
- Godine starosti.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
- To što oni moji studenti koji me vole i poštuju kažu da to osjećaju prema meni prvo kao čovjeku, a potom kao profesoru.
Da možete da birate, u kojem obliku biste se vratili nakon smrti?
- Volio bih da budem Leptir. Najkraće živi - a i što će ti život kad si već bio mrtav.
Gdje biste najviše voljeli da živite?
- Ovdje gdje jesam. Ja sam čovjek koji troši kusur od života. Odakle mi smjelost i da pomislim da tražim utočište za preostale mi dane izvan mjesta gdje je sam pronašao smisao svog bivstvovanja. Uostalom, kako je to na parčetu zida u „Rock Corneru“ na Ekonomskom fakultetu ispisala moja draga studentica M. Z.: „Konačan sadržaj života je ljubav, a njegova kruna zahvalnost.“ Meni je Podgorica darivala ljubav i u njoj ću, u znak zahvalnosti joj, ispisati posljednje stranice mog životopisa.
Šta ili ko je Vaše najveće blago?
- Prijateljstvo i ljubav moje supruge.
Šta smatrate najvećom bijedom?
- Kad čovjek ne ostvari sebe.
Koja je Vaša omiljena zanimacija?
- Kopanje u „rudniku“ muzike na Jutjubu.
Koja je Vaša najizraženija osobina?
- Antiautoritarnost.
Šta najviše cijenite kod prijatelja?
- Duhovitost.
Ko su Vaši omiljeni pisci?
- Mmm, Hemingvej, Bukovski, Čehov, Kiš, Kami, Strindberg...
Ko je Vaš književni heroj?
- Old Šeterhend.
Sa kojom istorijskom figurom možete da se poistovjetite?
- Sinan Graditelj.
Ko su Vaši heroji u stvarnom životu?
- Donori organa.
Koja su Vaša omiljena imena?
- Na prvom mjestu Ena (rekli su mi snaha i sin da će to ime dati kćerki ako je budu imali), potom Leonard, Džon, Erik, Eta, Džim(i), Fred, Nina, Majkl, Pol, Dženis, Bob... Hahaha, ofirao sam se. Napokon, ne po rangu, Marina, Tamara, Koko i Mihailo (imena moje supruge, snahe, naše čivave i sina).
Šta najviše mrzite?
- Mržnju. „Ako već moraš da mrziš – mrzi mržnju.“ - Bob Dilan.
Za čime najviše žalite?
- Ni za čim. Ono što mi ne pripada nijesam ni želio. Sve što volim i što mi treba imao sam ili imam. Kad se osvrnem za sobom vidim srećnog čovjeka.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kako god, samo da zbog toga niko ne pati.
Koja je Vaša ideja vodilja?
- Ljubav. Bila i ostala.
Proka – svojim riječima
Rođen u Danilovgradu. Vršnjak rokenrola. Žitelj Podgorice preko pola vijeka. Duhovni habitus, zahvaljujući genetici, formirao na Cetinju. Za dvije godine i devet mjeseci proslaviće pedesetogodišnjicu ljubavi prema Marini, Podgoričanki iz Njegoševe ulice. U sedam godina kraćem braku, Marina mu je podarila Mihaila, već dva mjeseca srećno oženjenog tridesetosmogodišnjaka.
Škole završavao u Danilovgradu, Titogradu i Beogradu. Ljubav prema Marini prekinula studiranje arhitekture u Rijeci - ne kažu uzalud: „Rastojanje je za ljubav što i vjetar za vatru. Veliku raspali, malu ugasi“.
Devetnaest godina bio zaposlen na Institutu za društveno-ekonomska istraživanja kojim je rukovodio Boško Gluščević - radio i učio od njega. Tri godine nakon njegove smrti prešao u nastavu.
Predaje sociologiju na Ekonomskom fakultetu i na Fakultetu političkih nauka od njegovog osnivanja. Bio nastavnik na Pravnom fakultetu izvjestan broj godina - ne sjeća se koliko.
Radna soba mu je na Ekonomskom fakultetu čijim hodnikom na drugom spratu korača punih 39 godina. Još ne razmišlja o penziji iako je svjestan da će mu za dvije godine zakucati na vrata. Ne razmišlja jer zna da mirovina za njega nije ono što treba da znači. Jednostavno, nije naučio da miruje.
M. I.
FOTO: Privatna arhiva
