-Ovaj program je preporučen je od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Napravljen je tako da je lako i jeftino primjenjiv, da održava pod kontrolom broj lutalica na ulicama, a da pri tom ne dolazi do nehumanih načina uklanjanja lutalica sa ulica, čemu se sve češće pribjegava u Crnoj Gori- ističe se u saopštenju.
Kako podjećaju, svakodnevno smo svjedoci masovnih trovanja pasa i mačaka, kako lutalica, tako i vlasničkih u skoro svim crnogorskim gradovima. Takav način uklanjanja životinja sa ulica, kao i zatvaranje, u većini slučajeva u veoma nehumanim azilima i eutanazije nijesu doprinijeli smanjenju broja lutalica na ulicama.
-Naprotiv, svjedoci smo da iz dana u dan taj broj raste. Česta su i negodovanja jednog dijela javnosti, što je i razumljivo donekle, jer ima ljudi kojima nije prijatno vidjeti nekada čopor pasa na ulici. Kroz program "uhvati, steriliši i pusti" bi se u roku od 3-5 godina, u zavisnosti od sredine u kojoj se sprovodi, broj lutalica sveo na minimum, pri čemu bismo imali samo one o kojima brinu ljudi, takozvane "miljenike komšiluka". Na žalost ovaj program, zbog trajanja oo 3-5 godina nije privlačan za većinu lokalnih samouprava koje su sklonije beskorisnim ali vidljivim sklanjanjem uličnih životinja tokom predizbornih kampanja ili onda kad žalbe građana postanu nepodnošljive- navodi se u saopštenju.
Po ovom programu bi se životinje sa ulice odvodile u azile ili veterinarske ambulante, gdje bi bile sterilisane/kastrirane, vakcinisane i čipovane nakon čega bi određeni vremenski period oporavka provele provodile na oporavku u uslovnom karantinu.
-Tu bi se pokušao naći udomitelj za tu životinju, a nakon stručne procjene da životinja nije agresivna, bila bi vraćana na prvobitno stanište. Kada je riječ o psima lutalicama, svaki od njih bi bila obilježena takozvanom naušnicom, kako bi građani znali da ta jedinka ne predstavlja nikakvu opasnost po okolinu. Izrada baze podataka i obavezno čipovanje vlasničkih pasa, te stroga kontrola odgajivačnica, takođe bi u mnogome doprinijeli smanjenju broja napuštenih životinja. Naravno, preduslov za sve ovo je da se ispoštuje odredba Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja, koja predviđa da najkasnije do 2010. godine svaka opština mora imati azil za napuštene životinje. Do dana današnjeg azil imaju samo neke opštine, a većina njih ne ispunjavaju ni najosnovnije uslove predviđene ovim Zakonom- stoji u saopštenju.
Veliki doprinos sprovođenju ovog programa dale bi i Nevladine organizacije za zaštitu životinja, koje bi kroz razne projekte, u saradnji sa državnim i inostranim organizacijama finansirale dobar dio ovog programa.
-Naravno, za to su nam potrebne i određene garancije države, kako bismo mogli da apliciramo sa projektima kod inostranih organizacija.Takođe od velike pomoći bi bili i građani, volonteri koji bi zajedno sa nama na terenu učestvovali u realizaciji programa. Postoji način kako bi se i kroz primjenu ovoga programa obezbjeđivala određena novčana sredstva za njegovo finansiranje. Dakle, kada bi se sva sredstva, ljudstvo i energija usmjerili ka jednom cilju, sigurno je da bi se lako došlo do realizacije. Jedno je sigurno, sa ili bez saradnje sa nadležnim organima, naša organizacija, a vjerujemo i većina nama srodnih NVO, kao i pojedinaca će se i dalje boriti za realizaciju ovoga programa- zaključuje se u saopštenju.
