U Crnoj Gori se vrganj može naći u hrastovim, brezovim, jelovim, bukovim, kao i mješovitim šumama do nadmorske visine 1.800 metara. Posebno po kvalitetu se izdvaja borovi i jelovi vrganj koji raste na nadmorskim visinama iznad 1.000 metara.
Od 15-tak vrsta vrgnja imamo samo jednu otrovnu vrstu - ludaru koja veoma liči na vrgnjevke. Ludara se na prvi pogled razlikuje od vrgnja po bjelkastom šeširu i crvenoj dršci. Ludara ispod šešira ima cjevčice koje su u početku žute, a potom postaju crvene kao krv. Meso je bjelkastožuto, kad se slomi ili prereže, poprima nijanse plave boje. Miris je gljive vrlo neugodan.
Iskusne berače zna da zbuni izgled kraljevskog vrgnja koji neodoljivo podsjeća na ludaru. Ipak, velika je razlika u boji, ali i u mirisu budući da kraljevski vrganj ima veoma prijatan miris.Nutricionistička svojstva: Osim što je bogat bjelančevinama, vrganj je i odličan izvor prehrambenih vlakana, posebno hitina koji „ometa" apsorpciju masti i pomaže kod mršavljenja, što ga čini idealnom dijetalnom namirnicom.
Pečurka je ultra bogata je vitaminima B1, B2, B3, B5, C, D i mineralima (kalijum, gvožđe, cink, selen, bakar, kalcijum), beta-glukanom, jača imunitet, reguliše kardiovaskularni sistem i sprečava osteoporozu.
Ove pečurke sadrže više bjelančevina od bilo koje vrste povrća, koje su ujedno i niskokalorične, sličnog sastava kao i bjelančevine životinjskog porijekla, tako da se posebno preporučuju u vegetarijanskoj i veganskoj ishrani.
Dokazano je da ove pečurke sadrže određene sastojke koji imaju antikancerogeno dejstvo, sa antibiotičkim i imunostimulativnim djelovanjem.
I upamtite ludare nemaju lijep ukus kao vrganj i za razliku od kraljevskog vrgnja prilikom kuvanja imaju neprijatan miris.P.Z. Foto ( slika 1- borov vrganj, slika 2- kraljevski vrganj, slika 3 - otrovna ludara)
