Venecijanska komisija i Evropska komisija protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI) smatraju da Zaštitnik treba da se bira i razrješava dvotrećinskom, a ne prostom većinom u Skupštini.
Baković je kazao da je od dolaska u Instituciju njegov stav da Ombudsmana treba da bira Parlament kvalifikovanom većinom.
„Prilikom donošenja novog Zakona o Zaštititniku 2011. godine stav Venecijanske komisije je bio prisutan ali to rješenje se nije moglo ugraditi u Zakon jer Ustav u tom smislu nije mijenjan“, kazao je Baković agenciji MINA.
On ističe da se, i pored ovog Ustavnog ograničenja, još tada lično i sa zamjenicima zalagao da postupak predlaganja kandidata za Zaštitnika treba učiniti transparentnijim i da Ustav u tom smislu ne može biti smetnja.
„To je podrazumijevalo da Predsjednik Crne Gore prilikom predlaganja kandidata započne postupak najmanje 60 dana prije isteka mandata aktuelnog Ombudsmana i da sprovede postupak konsultacije sa NVO sektorom, naučnim i stručnim institucijama. Međutim, čvrsti stav zakonodavstva bio je da to ne može biti predmet Zakona, s obzirom na Ustavno rješenje“, kazao je Baković.
On je podsjetio na ranije iznešen stav na Pravnom fakultetu u Podgorici, povodom petogodišnjice donošenja Ustava Crne Gore (u toku njegovog prvog mandata), kada je saopštio da bi Ustav trebalo mijenjati i definisati da se Ombudsman i sudije Ustavnog suda biraju kvalifikovanom većinom.
Kako je naveo, izmjenama i dopunama Zakona o Zaštitniku 2014. godine unaprijeđeno je zakonsko rješenje u vezi sa postupkom predlaganja kandidata za Zaštitnika.
Predviđeno je da “Predsjednik Crne Gore u postupku utvrđivanja predloga kandidata obavlja konsulacije sa naučnim i stručnim institucijama i NVO sektororm čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda i da se postupak počinje najkasnije 60 dana prije isteka mandata aktuelnog Zaštitnika”.
“Smatram da je i ovo zakonsko rješenje moglo biti bolje i da ga treba unaprijediti, u smislu da bi Predsjednik prije predlaganja kandidata trebalo da objavi javni poziv, kako bi pojedinci i sva zainteresovana javnost mogli inicirati predloge. U skladu sa takvim rješenjem, Predsjednik bi bio u poziciji da sprovodi postupak konsultacija o više kandidata i opredijeli se za najboljeg“, rekao je Baković.
On smatra da postojeće Ustavno rješenje nije smetnja za ovakvo zakonsko unaprjeđenje, a pitanje kvalifikovane većine bi moralo biti predmet Ustavne izmjene.
Kada su u pitanju stavovi da bi promjena načina izbora uticala na jačanje nezavisnosti Ombudsmana, Baković smatra da to ne mora nužno predstavljati čvrstu garanciju.
„U svakom slučaju najvažniji je izbor ličnosti Ombudsmana. Ako je izabrana prava ličnost, sa kredibilitetom i stručnim kompetencijama, i izbor prostom većinom ne može umanjiti njegovu poziciju, nezavisnost i samostalnost u obavljanju funkcije“, ocijenio je Baković.
Prema njegovom mišljenju, u mladim demokratijama ovakva rješenja mogu postati predmet političke trgovine i time prerasti u svoju suprotnost, a takvih primjera je bilo.
„Pitanje je, recimo, da li bi se u aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori zbog bojkota Parlamenta od strane opozicije uopšte mogao izabrati Ombudsman kvalifikovanom većinom“, upozorio je Baković.
On ističe da postoje različita uporedna rješenja, ali da treba imati u vidu i širi društveni kontekst.
„Tako recimo u Finskoj, koja ima instituciji Parlamentarnog Ombudsmana gotovo sto godina (druga najstarija na svijetu) izbor se vrši u Parlamentu prostom većinom dok se razrješenje može realizovati samo dvotrećinskom većinom. Propisivanjem kvalifikovane većine za razrješenje je dodatno ojačana pozicija Ombudsmana“, kazao je Baković.
ECRI u posljednjem Izvještaju konstatuje da je uloga Ombudsmana u rješavanju diskriminacije postala vidljivija, da se djelotvornost Zaštitnika značajno poboljšala, da statistika potvrđuje da se razvija povjerenje u tu instituciju i da je građani pozitivno doživljavaju.
Komentarišući ove ocjene i naredni cilj Institucije u ovoj oblasti, Baković je rekao da ovakve konstatcije ohrabruju i da ih doživljavaju kao podstrek i obavezu za dalje jačanje institucije i unaprjeđenje rada u zaštiti ljudskih prava, ne samo u oblasti antidiskriminacije.
„Naš je cilj nastavak unapređenja kvaliteta postupanja po pritužbama i skraćivanja vremena trajanja postupka što smatramo ključnim osnovama za dalje jačanje povjerenja javnosti i vidljivosti Institucije“, naglasio je on.
(Mina)
