Prvo želim da iznesem moj stav povodom zahtjeva da se Amfilohije Radović krivično goni zbog ove izjave. Ja sam protiv toga, jer svaku tužbu zbog verbalnog delikta vidim kao djelimični ili potpuni pokušaj oduzimanja prava na slobodu govora, a napad na slobodu govora je osnovna odlika fašizma i njegovog brata (ili oca?) - komunizma.
U Evropi su daleko odmakli u uskraćivanju slobode govora, tako je u Njemačkoj jedan novinar nedavno uslovno osuđen na 6 mjeseci zatvora jer je postavio na svojoj FB stranici jednu istorijsku fotografiju koja je 1000 puta do sada objavljivana. Anarhomarksisti i anarhoglobalisti potpomognuti milijardama koje im daju korporacije (koje stoje iza svega, naravno), svim sredstvima rade na uništavanju svih evropskih nacija, rade na pravljenju jedne supermix nacije, kojom korporacije misle da će lako upravljati (jer ta supermix nacija neće imati nikakvih tradicionalnih vrijednosti), pa se tako u zapadnoj Evropi primjenjuju fašističke mjere protiv slobode govora i izražavanja. Mislim da izjava Amfilohija Radovića od 17. septembra, ne zaslužuje tužbu. Ako se u Crnoj Gori počne sa tužakanjem zbog ovakvih izjava, za pet godina imaćemo krivične tužbe zbog viceva, što i jeste želja NVO-a. Nećemo fašističku/marksističku državu u kojoj moramo da razmišljamo 30 minuta, da li nešto smijemo da izgovorimo ili napišemo! Svaki napad na slobodu govora i izražavanja je napad na demokratiju, osnovna i prva odlika fašizma i njegovog najbližeg srodnika komunizma je - zabrana slobode govora.
Posmatrao sam kako su Srbi na društvenim mrežama reagovali na ovu Amfilohijevu izjavu, većina ćuti, stidi se nepristojnih izjava svog duhovnog vođe, ali, mora se razumjeti, Amfilohije je još davno, kao đetić, obučen u Beogradu da se bori protiv svog matičnog naroda, i on taj zadatak koji mu je u Beogradu davno dat, revnosno i žestoko obavlja.
Mitropolit Amfilohije i svoga rođenog brata u prenesenom smislu smatra volom, jer je njegov brat Crnogorac. Za slovenačku "Mladinu", oktobra 1988. Amfilohije Radović je izjavio:“Ja sam, eto Srbin, premda sam rođen u Crnoj Gori. Moj brat je u Crnoj Gori sekretar jedne osnovne škole, i on se piše Crnogorac! Ponekad sam volio da kažem svojoj majci: „Ti si srećna majka! Druge majke rode dva sina a ti si rodila dva naroda!“ Ovakva podjela je tipična za šizofrenu svijest savremenih Crnogoraca. Jedan pukovnik iz Crne Gore, koji je poslije rata bio Srbin, iznenada se upisao među Crnogorce. Pitali su ga kako je to moguće, kad je do juče bio Srbin. Kazao je kako je partija izdala direktivu da pripada crnogorskoj naciji i da zato toj naciji pripada i – tačka. Ako Crnogorci stvarno nijesu Srbi, onda Srba, takvo je moje mišljenje, uopšte nema. Uzmite recimo u ruke Njegoševa djela ili proglase crnogorskog kralja Nikole Crnogorcima iz 1914 godine…"
(Na sajtu koji uređuju svještenici SPC: link)
Vidimo takođe još jednu potvrdu da je mitropolit Amfilohije Srbin zbog Njegoša. Kao što sam pokazao u tekstu "Dio Crnogoraca se smatra Srbima samo zbog Njegoša i Petrovića" on je i na drugim mjestima svoje srpstvo opravdavao Njegošem. U tom tekstu sam već napisao, nezabilježen je slučaj u svjetskoj istoriji i nikada se više neće ni ponoviti, da jedan narod - crnogorski Srbi, svoj nacionalni iskaz opravdava tako što podražava nacionalni iskaz jednog pjesnika, Njegoša. Njegošu je srpstvo u glavu usvijestio njegov učitelj Sima Milutinović Sarajlija, o tome sam pisao mnogo puta.
Srpska narodnost u Crnoj Gori je izmišljotina iz druge četvrtine 19. vijeka, takva narodnost prije Njegoša (Sime Sarajlije), u Crnoj Gori nije postojala. U Crnoj Gori postojali su i postoje ljudi koji su slovenskog-srpskog porijekla, postala je prije Njegoša u Crnoj Gori pomalo i srpska nacionalna ideja koju je gajila Cetinjska mitropolija, ali to prije Njegoša nije ozbiljno i sistematski propagirano.
Narod je veća zajednica ljudi koji imaju svoju zajedničku istoriju, svoj jezik, svoje običaje, tradicije, folklor, mentalitet, a uglavnom i zajedničko porijeklo. U svom dugom trajanju svaki pravi narod ima svoja identitetska obilježja, pa tako ih imaju i Crnogorci. Na sljedeća pitanja može da odgovori mitropolit Amfilohije, ili bilo koji srpski istoričar:
Ako Srbi (kao narodnost) kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto Domentijan, posljednji učenik i biograf Sv. Save, polovinom 13. vijeka naše more - ne zove Srpsko more, već ga zove Dioklitijsko more?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, kako je moguće da nam je kapa vjekovima starija od šajkače - kape Srba iz matice?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, ako su Srbi stvorili Crnu Goru, zašto nam se država ne zove Južna Srbija, zašto se nikada nije zvala srpskim imenom, nego se zvala Prevalis, pa Duklja, pa Zeta, pa Crna Gora? Kako to da su Srbi stvorili Crnu Goru, a nijesu državu po sebi imenovali, nego su je nazvali Crna Gora, a sebe su nazvali Crnogorcima?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto se naša kapa ne zove srpska kapa, već se zove - crnogorska kapa?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto se naša nošnja ne zove srpska nošnja, već se zove crnogorska nošnja?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto nam se crkva u Ustavu knjaževine Crne Gore iz 1905. zove Crnogorska crkva, zašto se u tom najvažnijem pravnom dokumentu ne naziva Srpska crkva?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto nam se narodna igra ne zove srpski oro, nego se zove crnogorski oro?
Ako Srbi kod nas nijesu izmišljeni u 19. vijeku, zašto postoji 100.000 dokumenata u kojima se stanovnici ove zemlje imenuju Crnogorci i jedan drugog zovu Crnogorcima? Što im je trebalo da se tako muče i da komplikuju, zašto sebe jednostavno nijesu oslovljavali kao - Srbe?
Zašto sva identitetska u našoj državi obilježja nose crnogorsko ime? Ako su Srbi u Crnoj Gori stari narod, trebala bi neka identitetska obilježja da nose srpsko ime, ali, nema ih!
Zar iz svega ovoga nije jasno da je srpska narodnost u Crnoj Gori izmišljotina, a da je termin Srbin samo etiketa nalijepljena preko našeg narodnog bića?
Miroslav Ćosović
