"Prije svega zbog akademske javnosti, saopštavam da je današnjem Senatu prisustvovalo 32 od 37 senatora i mnogi od njih su raspravljali na aktuelnu temu realizacije nastave na studijskom programu Visoka medicinska škola. Nužno, u svjetlu aktuelne upravljačke krize koja je i započeta zbog ovog studijskog programa, raspravljalo se i o koliziji odluka Senata i Upravnog odbora, te kako i ko snosi krivicu za krizu. Senator a istovremeno i predsjednik Upravnog odbora Bjelica se u ovoj raspravi isključivo, što se da provjeriti stenogramom, bavio osporavanjem ingerencija rektora za formiranje Radne grupe, odnosno za bavljenje onim što je osnovna akademska dužnost i odgovornost rektora i Senata - realizacija akreditovanog studijskog programa. Nakon pravnog obesmišljavanja ovakvog, očigledno unaprijed pripremljenog, scenarija, rasprava je krenula u pravcu analize ispunjenosti standarda i smjernica propisanih relevantnim evropskim direktivama, kao i pravcu sagledavanja novonastale situacije indukovane odlukama Upravnog odbora suprotnim odlukama Senata i Vijeća Medicinskog fakulteta. U ovom dijelu, niko od prisutnih, a posebno nakon stručne argumentacije profesora Medicinskog fakulteta, nije imao primjedbe, uključujući i senatora-predsjednika UO Bjelicu.
Senator-predsjednik UO Bjelica odgovorio je da se ponašao po zakonu kada je od mene upitan da najvišem akademskom tijelu Univerziteta objasni etička stanovišta i razloge dvostrukog ponašanja, kada je na Upravnom odboru glasao suprotno sopstvenom glasanju na Senatu odnosno suprotno stavu akademske zajednice čiji je predstavnik. I zaista, teško je naći akademske argumente za ovakav etički paradoks.
Rasprava se prirodno dotakla i aktuelne eskalacije krize upravljanja na UCG u svjetlu osporavanja mog prorektorskog tima na Upravnom odboru. Na moje insistiranje da navede razloge o motivima kampanje protiv prorektorskog tima, senator Bjelica opet nije Senatu dao bilo kakav argument. Ostao je nijem.
Trudeći se da zaštitim ustanovu, ovom prilikom neću dalje o činjenicama povrede autonomije Univerziteta načinjene u Upravnom odboru, niti o’predsjedniku Univerziteta’ kako predsjednik Upravnog odbora sebe uobičajeno naziva.
Žalim što ne mogu poštedjeti javnost od ovakvog istupanja. Činim to štiteći dostojanstvno institucije i funkcije rektora u ambijentu zaglušujuće buke kampanje u kojoj pojedinci odbranu autonomije univerziteta proglašavaju mojim ličnim ratom".
