Piše:
Marija Ivanović
Ne postoji filmska ni TV adaptacija koja može da bude strašnija ili jednako zastrašujuća kao bilo koje djelo Stivena Kinga. To nam je makar svima jasno. Ipak, nada je čudna životinja – Kingovi fanovi nikako da prestanu da grade očekivanja do nebesa uoči premijerafilmova i serija inspirisanih njegovim djelima.
Ova godina je bila posebna: iščekivale su se jedna TV i dvije filmske adaptacije knjiga majstora horora. Nakon očajne serije „The Mist“ i promašenog filma „The Dark Tower“, fanovi su položili sve nade u „It“ režisera Andresa Mušketija.
Sada kada je film konačno stigao u bioskope, njihovo zadovoljstvo najviše zavisi od nadanja prije „udaje“. Fanovi koji su očekivali vjernu adaptaciju istoimenog romana iz 1986. radosno trljaju ruke i ne obraćajupažnju na komentare namrštenih kingovaca koji kukaju kako je Mušketijev pristup djelu bio previše vjeran – čak i do granica dosade.
Dobra adaptacija
Međutim, ni jedna ni druga strana ne mogu da kažu kako novi „It“ nije jedna od boljih adaptacija Kingovih romana. U ovom filmu nema govora o hrabrom režiserskom dodiru koji su, na primjer, imali Stenli Kjubrik („The Shinning“) i Brajan de Palma („Carrie“) kada su se hvatali u koštac sa Kingom, ali „It“ jeste zadovoljavajuća adaptacija koja vjerno prenosi atmosferu romana.
Već na samom početku filma zažalićete zbog toga što nijeste ponijeli rezervni donji veš u bioskop. Bil Skarsgard automatski smrzava kosti u ulozi manijakalnog klovna Penivajza. Nećete moći da se oduprete njegovom pozivu da plutate sa njim.
Srećom, glumac ne pokušava da kanališe energiju Tima Karija koji je bio najbolji element problematične mini serije „It“ (1990). Originalnim pristupom postiže gotovo nemoguće – klovn istovremeno djeluje djetinje-razigrano i jezivo, kao pridošlica iz pakla. Nije ni čudo to što su klovnovi iz Amerike počeli da gube poslove i što su najavili veliko okupljanje da skrenu pažnju na netrpeljivost prema pripadnicima ove profesije nakon premijere filma.
Nerazvijeni likovi
Nažalost, kako radnja odmiče, strecanje od Penivajzovog pojavljivanja sve više opada. Vrsna igra sjenki, dizajn zvuka i fenomenalna fotografija ne mogu da se izbore sa narativom koji kruži u mjestu. Za film koji traje 135 minuta, „It“ djeluje istovremeno previše zbrzano (nerazvijeni likovi) i razvučeno (klovn se pojavljuje, prepada, odlazi u momentu kada može da zada završni udarac i tako ukrug).
Srećom, Mušketi ima izuzetnu glumačku ekipu i scenario Kerija Fukunage, Čejsa Palmera i Gerija Doubermena, pa ne može da izgubi publiku tako lako. Sedam mladih glumaca briljira na velikom platnu. Među njima se posebno ističu Fin Volfhard („Stranger Things“), koji donosi najbolje momente komičnog olakšanja, i sjajni Džejden Libeher koji je već pokazao veliki talenat u filmu „Midnight Special“ (Džef Nikols, 2016).
Braća Dafer
Mušketi daje mnogo prostora za razgovore i druženje „luzerskog kluba“, zbog čega „It“ na momente djeluje kao rođeni brat magičnog ostvarenja „Stand by Me“ (Rob Rajner, 1986), drugog filma rađenog po Kingovom djelu. Problem je u tome što režiser nikako ne uspijeva da izbalansira coming of age priču i stravično suočavanje sa Penivajzom.
Nego, kada se sve sabere kada je u pitanju King, čovjek sa najvećim brdom dobrih knjiga i loših adaptacija na planeti, i filmski sluga je dobar sluga. Šteta je samo to što braća Dafer nijesu mogla da dobiju ovaj projekat. Rečeno im je da nijesu dovoljno velika imena da stanu iza filma „It“.
Onda su braća Dafer ostvarila čudovišni uspjeh sa serijom „Stranger Things“ u kojoj je, inače, napravljen sjajan omaž Kingu. Tačno da vam bude krivo zbog toga što je Mušketijeva adaptacija zaradila brdo love – malo ko će zažaliti zbog toga što braća nijesu uspjela da se dokopaju knjige „It“, a sve govori da bi od nje napravili remek-djelo...
Ocjena: 7,4/10
Trejler:https://www.youtube.com/watch?v=hAUTdjf9rko
„Skromne“ želje mladih glumaca
Film „It“ pokriva prvi dio Kingovog romana. Nastavak Mušketijevog horora prikazaće šta se događa 27 godina kasnije, kada se Penivajz vrati da teroriše drugu djecu. Sedam mladih glumaca izmaštalo je listu starijih kolega koji mogu da igraju odrasle verzije njihovih likova.
Fin Volfhard rekao je da bi volio da Ričija igra Bil Heder. Džejden Libeher odabrao je Kristijana Bejla za rolu Bilija. Sofija Lilis želi Džesiku Častejn u Beverlinim cipelama. Čouzen Džejkobs kao starijeg Majka vidi Čedvika Bosmena. Džek Dilan Grejzer, koji igra Edija, navija da njegovog lika igra Džejk Džilenhol. Vajat Olef misli da bi se u ulozi Stenlija najbolje snašao Džozef Gordon Levit, a Džeremi Rej Tejlor za Bena „priziva“ ime Krisa Prata.
Prokleti bili – ne umiju odabrati! Međutim, iako lista na prvu loptu zvuči nadrealno, „It“ jeste ostvario rekordnu zaradu: uloženo 35, a zarađeno 117,5 miliona - i to samo u Americi tokom prvog vikenda!. Dobio je prilično dobre većine recenzije kritičara i već se pominje kao jedan od rijetkih horora koji mogu da tipuju na Oskara. Možda klinci ipak imaju čemu da se nadaju.
