Osim Pavićevića, na optuženičkoj klupi našao se i Miloš Trbo, a optužnicom im se na teret stavlja krivično djelo pripadništvo kriminalnoj organizaciji i teško ubistvo.
- Žao mi je zbog svega što se desilo. Tog dečka poznajem iz viđenja. Bili smo sugrađani. Protivnik sam toga da se bilo kome oduzme život – kazao je optuženi Pavićević u svojoj odbrani.
Sukob sa „škaljarcima“
U nastavku suđenja, okrivljeni je ispričao da je prije deset godina imao problema sa škaljarskim klanom kojem je pripadao Dalibor Đurić.
- Tada sam nakon hapšenja, tokom ispitivanja kazao inspektorima da je na mene pucao neko iz škaljarskog klana. To je nekad bila grupa od deset momaka a sad je to izgleda uzelo maha – kazao je optuženi.
On je pojasnio da je do pretpostavke da je neko od „škaljaraca“ pucao na njega došao na osnovu gradskih priča čiju tačnost nikada nije provjeravao.
- Prijavio sam tada policiji da je pucano na mene ali nikada nijesam obavješten o rezultatima istrage – kazao je Pavićević.
Optuženi je ispričao da je u problem sa „škaljarcima“ došao kada je njegov kum Slobodan Stevović zbog svađe pucao na nekoliko momaka iz tog klana.
- Stevović je moj kum koji me je vjenčao. Bio je dobar sa škaljarcima. Međutim, bila je neka svađa i on je pucao i ranio nekoliko momaka među kojima je bio i Đurić. Poslije par mjeseci Stevović je ubijen u Beogradu. Kako sam čuo neki su pretpostavljali da sam ja bio u društvu Stevovića kada je napao „škaljarce“ i da je zbog toga pucano na mene – pojasnio je Pavićević.
On je ispričao da nakon što je uhapšen nije ni znao da je osumničen za učešće u ubistvu sugrađanina, već je mislio da su mu lisice na ruke stavljene zbog droge koja je pronađena u njegovom automobilu. Istakao je da je tih dana bio pod uticajem opijata što se može uočiti i na snimcima njegove odbrane koju je dao pred tužiocem.
- Ispitivan sam samo na okolnosti te droge, nijesam ni znao da je bilo ubistvo. Tek pred kraj sam nešto načuo i shvatio da je ubijen čovjek u ZIKS-u – kazao je optuženi.
Hapšenje i dokazi
Pavićević je potvrdio da je na dan ubistva došao u Podgoricu kako bi podigao telefon svog sina, potom se zaputio prema Zabjelu gdje je od osobe čiji identitet nije želio otkrivati kupio 20 grama heroina.
Kako pojašnjava, sumnjao je da ga je nekoliko vozila pratilo nakon čega se iz straha uputio ka Rogamima, Danilovgradu a potom pošao do rodnog sela Donji Rsojevići.
- U vrijeme ubistva bio sam u kafiću „Svit hart“ u Danilovgradu. Telefon mi je bio isključen i pokušavao sam da napunim bateriju. Na sekund sam uspio da upalim telefon i vidio sam tada da su mi stigle poruke od žene. Telefon se opet ugasio - kazao je on.
Pavićević tvrdi da je prema rodnom selu Rsojevići krenuo u 18.25h i prvo bio na grobu brata koji je umro godinu ranije. Potom se uputio ka porodičnoj kući gdje je sreo strica.
- Bio sam u jako lošem stanju što je bilo nemoguće sakriti. Iako sam planirao da prespavam u porodičnoj kući bilo mi je neprijatno od strica zbog čega sam odlučio da idem u Kotor – kazao je on.
Pavićević nije znao da pojasni šta je radio u periodu od 21 čas pa do dva sata iza ponoći kada je uhapšen u Bogetićima. Međutim, nije sporio da odbačeni bidon i peškir koji su istražitelji našli prilikom izviđaja pripadaju njemu.
Pojasnio je da je bidon našao u mjestu Trojica, iznad Kotora, pored mjesta gdje postoji izvor i to kada je iz Kotora krenuo za Podgoricu.
- Tada sam ga napunio vodom i stavio u auto. Kada sam zbog dehidratacije uzeo da pijem vodu iz njega osjetio sam benzin što mi je potvrdio i Trbo. Odbacio sam bidon – pojasnio je on.
Takođe je naveo da je u blizini mjesta gdje su mu stavljene lisice na ruke odbacio i peškir kojim često čisti ruke.
- Peškir koji mi se nalazio za pasom sam najvjerovatnije odbacio kada sam se sa Trbom zamjenio za mjesta u automobilu kako bi on nastavio sa vožnjom. Bio sam jako umoran jer zadnjih dana nijesam uopšte spavao pošto sam zbog nedostatka terapije uzeo drogu– pojasnio je okrivljeni.
(opširnije u Pobjedi)
