Društvo

Ispovijest Svetlane S. - majke čiji je sin Nikša primio islam i završio na sirijskom ratištu

Nikša S. je rođen 1990. godine u Sarajevu, od majke Svetlane, Crnogorke iz okoline Nikšića i oca Milana, Srbina rodom iz Ćićevca, avio-mehaničara kome se svaki trag gubi početkom 1993. u jednom od ,,krakova“ butmirskog tunela.
Ispovijest Svetlane S. - majke čiji je sin Nikša primio islam i završio na sirijskom ratištu
Portal AnalitikaIzvor

U avgustu 2013, dvadeset trogodišnji mladić odlazi sa društvom na more. U Neum. Od tada ga je majka viđela jednom. Na nekoj od društvenih mreža, u septembru iste godine, i jedva ga je prepoznala.

Zapamtila mu je i potpis: Ebu Nihad. Njen Nikša.

Fatalni Sead

Rodila sam ga u trideset trećoj i bila najsrećnija žena na svijetu - sjeća se Svetlana S. Poslije sedam godina iščekivanja i liječenja, od Cetinja i dr Mića Vukića pa do Zagreba i dr Asima Kurjaka, uspjelo je. Pokojni Milan nas je držao kao malo vode na dlanu, a onda je došao rat. Nekako smo uspjeli da u jednom od letova pod obezbjeđenjem snaga UN, sa butmirskog aerodroma odemo u Švedsku. O Milanu se ni danas ne zna ništa.

Prije 17 godina sagovornica Pobjede vraća se sa sinom u Sarajevo. Zapošljava se odmah u jednu od tamošnjih bolnica i ubrzo postaje glavna medicinska sestra na odjeljenju neurohirurgije.

Nikša joj je sve na svijetu, a onda se u njihov život pojavljuje Sead I., ortoped, koji je neodoljivo podsjećao na njenog Milana. Čovjek za kojeg je mislila da „ni mrava ne bi zgazio“ brinuo je posebno o Nikši.

Kritične godine

A, onda, sjećam se - priča ona, bilo je vrijeme ramazanskog posta i Sead mi je, potpuno nenadano, postavio uslov: ili da ja i Nikša primimo islam, ili razlaz. Bila sam zapanjena. To nije bio onaj čovjek...

Bez konvertita

Tokom gotovo četvorogodišnjeg istraživanja i brojnih razgovora sa osobama veoma upućenim u tokove unutar radikalnih islamističkih grupacija - od Tuzle, Sarajeva, Tutina, Novog Pazara, Plava, Rožaja, Kukeša, Prištine pa do Kačanika - moglo se u zemljama Zapadnog Balkana identifikovati dvadesetak takozvanih vjerskih konvertita, odnosno hrišćana koji su primili muslimansku vjeru i otišli na ratišta Sirije i Iraka. Najviše ih je iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Makedonije. U Crnoj Gori, međutim, nije zabilježen ni jedan slučaj islamizacije pa, prema našim istraživanjima, čak ni pokušaja ponuda da se promijeni vjera za nekih pet do 10 hiljada dolara „nagrade“ za sljedbeništvo na Alahovom putu.

Tužnu ispovijest majke pročitajte opširnije u Pobjedi

Portal Analitika